U prvom broju Biltena Udruženja "Prosvjetitelj" razgovarali smo sa Esnafom Avdićem, predsjednikom Upravog odbora Udruženja. U intervju za Bilten Esnaf govori o danima u Srebrenici, svom školovanju u Turskoj, svom angažovanju u "Prosvjetitelju"...

Razgovarao: Alem Dedić

Urednik: Esnafe, na samom početku reci nam nešto o sebi?

Esnaf: Rođen sam 26.11.1980. godine u Ljuboviji od oca Falije, pripadnika AR BiH, šehida Podrinja koji je svoj život dao u proboju iz Srebrenice prema Tuzli i majke Hanije. Ja sam jedini sin u roditelja i najstariji od troje djece (dvije mlađe sestre Samira i Adisa koje danas imaju svoje porodice i sretne brakove). Već u drugoj godini srednje škole, odlučio sam prijaviti se na konskurs koji je bio raspisan na nivou Općine u saradnji sa MO VF BiH, a odnosio se na školovanje u Republici Turskoj (kopnena vojna gimnazija u Bursi). Upisujem srednju vojnu gimnaziju i napuštam civilno obrazovanje. U periodu od 1997. do 2001. godine završavam kopnenu vojnu gimnaziju, a nakon toga upisujem Kopnenu vojnu akademiju u Ankari, R.Turska. U periodu od 2001. do 2005. godine uspješno završavam Vojnu akademiju kopnene vojske (dipl.ing). U činu poručnika MO VF BiH nastavljam specijalizaciju na vojno specijalističkom usavršavanju Oklopno mehanizovanih jedinica u Ankari (škola oklopnih jedinica), te 2006. godine završavam specijalizaciju. Iste godine raspoređen sam na dužnost u VF BiH odnosno u Oružane snage BiH gdje i danas radim. Danas živim u Živinicama sa suprugom Admirom koja je, isto ostala bez oca sa svojih trinaest godina, kćerkom Adnom koja ima 8 godina i majkom.

Urednik: Kako je izgledao tvoj prvi susret sa „Prosvjetiteljem“ odnosno otkud ti u „Prosvjetitelju“?

Esnaf: Prvi moj susret sa „Prosvjetiteljem“ bio je u Srebrenici 1994. godine, kada sam na nagovor mog rahmetli amidžića Nesiba, koji se i prije agresije, kao dječak bavio borilačkim vještinama otišao na njihov trening. Odveo me je na trening borilačkih vještina, prijavio sam se i počeo sa obukom. To je bilo vrijeme agresije, vrijeme kada se više vremena provodilo u skloništima i podrumima nego u školskim klupama. Udruženje „Prosvjetitelj“ je i tada bio institucija, institucija koja je okupljala ljude svih uzrasta, sjećam se, ja sam tada imao 13 godina a bilo je djece od deset godina, ali i odraslih koji su imali preko trideset. To nije bila samo obuka iz oblasti borilačkih vještina već se pažnja posvećivala duhovnom i psihofizičkom obrazovanju. Moji treninzi nisu dugo potrajali, jer desio se genocid u Srebrenici, ali se putevi sa „Prosvjetiteljem“ nisu razišli. Period mog školovanja u Turskoj od 1997. do 2007. me je fizički odvojio od „Prosvjetitelja“, ali smo duhovno uvijek bili povezani. Stupanjem u radni odnos i moj povratak sa školovanja iz R.Turske je značio i povratak u „Prosvjetitelj“.

Urednik: Predsjednik si Upravnog odbora „Prosvjetitelja“. Šta je zadatak predsjednika Upravnog odbora? Možeš li nas upoznati s time?

Esnaf: Predsjednik Upravnog odbora, pored redovnih aktivnosti, prati realizaciju programskih ciljeva, sprovođenje zakonskih odredbi, praćenje rada i usmjeravanja kako članova Udruženja tako i općinskih timova širom BiH. Svoje zadatke i obaveze mogu podijeliti na specifične i podrazumjevajuće odnosno vanredne i redovne zadatke. Kad smo kod specifičnih zadataka, to se odnosi na organizaciju rada, izradu i sprovođenje upustava i zakonskih procedura, pripreme prijedloga za izmjenu statuta Udruženja, imenovanje radnih grupa itd.

Kada je riječ o podrazumjevajućim ili redovnim zadacima, oni se odnose na planske aktivnosti predviđene planom rada Upravnog odbora, procedure i obaveze vezane rokovima, kontrole rada općinskih timova, njihova dokumentacija itd. Prati rad članova Udruženja i vodi brigu o imovini Udruženja, brine o članovima i jačanju Udruženja. Predsjednik obavlja i druge poslove i zadatke koji proizilaze iz programskih ciljeva i djelatnosti Udruženja, a u skladu sa  zahtjevima. Vanredni zadaci su svi oni zadaci i obaveze koje se realizuju neplanski, u zavisnosti sa nastalom situacijom.

Urednik: Osim toga, ti se u „Prosvjetitelju“ angažuješ i na drugim poljima. Možeš li nam nešto reći o tome?

Esnaf: Kod nas u Udruženju svi članovi se podjednako respektuju i svi se podjednako gledaju, ako je neko od nas predsjednik, sekretar ili predsjednik Upravnog odbora to ne znači da se nešto posebno razlikuje od drugih članova već da se mora potruditi više u odnosu na druge članove Udruženja. Članovi koji su na nekim od rukovodećih poslova, pored svojih redovnih imaju i vanredne aktivnosti. Često su obaveze i zadaci šireg aspekta kako na mikro nivou tako i globalno, od općinskih timova pa do dijaspore gdje imamo naše timove.

Urednik: Kao predsjednik Upravnog odbora koliko si zadovoljan radom „Prosvjetitelja“, koliko si zadovoljan do sada urađenim u „Prosvjetitelju“?

Esnaf: Veoma zadovoljan, iako ja uvijek kažem da može bolje i da treba bolje. Uvijek treba da nam bude na umu da je naša zemlja krvlju natopljena i da za naš neuspjeh treba da se stidimo. Šehidi su nam u amanet ostavili BiH i mi moramo činiti što je u našoj moći. Ako mislimo uzdignute glave proći pored šehidskog mezarja moramo raditi i izaći iz toplih soba.

Urednik: Kakvi su planovi „Prosvjetitelja“ za naredni period?

Esnaf: Jačanje zajednica, pojedinaca, džemata, jačanje cijele BiH. Samo jake zajednice rađaju jake pojedince i lidere. Želimo usmjeriti sve naše kapacitete u stvaranje lidera, jačanju obrazovnih institucija i poboljšanju ekonomskog i biološkog stanja Podrinja i biti primjer svim NVO u BiH i šire kako se može uz disciplinovano, ispravno planiranje, u ime Allaha i uz Njeogvu pomoć postići mnogo i doprinjeti svom narodu i naciji.

Urednik: Kako vidiš „Prosvjetitelj“ u budućnosti?

Esnaf: Veliki broj naših članova su kao djeca ostali bez jednog roditelja, braće i svojih najmilijih. Danas su, isti ti članovi visoko obrazovani ljudi i jake ličnosti u društvu. Zalaganjem članova, uz Allahovu pomoć biti institucija od važnosti u državi, regionu i šire koja će okupljati plemenite ljude i biti primjer svim muslimanima.

Bilten br. 1

Nermin Mujkanović, koordinator „Prosvjetitelja“ je rođen u Srebrenici u julu 1983. godine kao treći sin majke Munire i rahmetli babe Huse.  Godinama je u „Prosvjetitelju“ trenirao borilačke vještine i danas je trener u ovom klubu. Apsolvent je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli na Odsjeku za Geografiju. Vrijeme do muhadžirluka, kada su u julu 1995. godine četnici počinili genocid u Srebrenici živio je u petočlanoj porodici na Soločuši kod Srebrenice.

„Tog kobnog dana rastajemo se ispred naše porodične kuće, majka i ja idemo u Potočare sa civilima, a moj babo sa dvojicom moje maloljetne braće odlaze preko šuma kako bi se pokušali domoći slobodnih teritorija u Tuzli. Allahovom voljom preživjeli smo samo majka i ja. Danas živim u Živinicama sa majkom, hanumom i kćerkom“, prisjeća se Nermin.

Svoj prvi susret sa „Prosvjetiteljem“ imao je u Srebrenici, u proljeće 1995. godine kada, kao dijete koje je dosta toga lijepog čulo o ideji „Prosvjetitelja“ od svoje starije braće, a koji su već bili dio „Prosvjetitelja“, odlazi na trening borilačkih vještina gdje se upisuje u mlade „Prosvjetitelje“.

“3K” – Kur’an, knjiga, karate

„Postrojavamo se za početak treninga u saff kao za namaz, a onda poput mujezina iskorači jedan omladinac i poče da uči odlomak iz Kur'ana. Tek što sam se zadubio u razmišljanje kakve veze ima Kur'an sa karateom iz razmišljanja me trznu glas trenera koji je počeo govoriti o ljepotama vjere islama, našeg zajedništva i kako moramo uvijek imati na srcu „3K“ a to su Kur'an, knjiga i karate. A onda smo započeli sa treningom. Zanimljivo je da je i obični trening morao da sadrži sva tri ova temelja „3K“. Nakon nekoliko treninga dolazi juli 1995. kad smo prisiljeni činiti hidžru odlazeći iz Srebrenice u nepoznato. Nakon ponovnog pokretanja ideje „Prosvjetitelja“ 1996. godine opet se priključujem „Prosvjetitelju“ gdje sam i dan danas, dajući svoj skromni doprinos za opće interese Bošnjaka muslimana“, kaže on.

Nerminova dva brata su ubijena u genocidu u Srebrenici od četničkog agresora, a bili su djeca, jedan je imao 14, a drugi 16 godina. Obojica su bili članovi „Prosvjetitelja“ od njegovog osnivanja 1993. godine. „Prosvjetitelj“ je u tom vremenu bio pokret koji je ulijevao nadu u svim tim ratnim strahotama, možda i jedina stvar koja je nudila optimizam i svjetlo na kraju tunela. „Obzirom da se u Srebrenici uspjelo snimiti nekoliko aktivnosti „Prosvjetitelja“, Allahovom voljom na tim snimcima nalaze se i moja braća, tako da, zahvaljujući „Prosvjetitelju“ imamo i tu uspomenu koju često sa porodicom pogledam. To je jedina prilika da moja Nahla upozna svoje amidže koji su ubijeni u svojoj ranoj mladosti.“

“Prosvjetitelj” je moj život

Rad u „Prosvjetitelju“ Nerminov je život. „Moji treneri i učitelji su uložili mnogo truda u moj odgoj i odgoj mojih prijatelja i braće iz „Prosvjetitelja“ i cijenim da su odlično radili svoj posao prenoseći na nas mlađe sve ono plemenito učeći nas dini islamu i poštenju. „Prosvjetitelj“ je jedna lađa spasa na kojoj su se mnogi omladinci spasili od potopa u moru zla i neznanja. Hiljade mladih su našli svoj spas u ovom društvu. Danas su rezultati toga vidljivi na svakom koraku, iz temelja su se mijenjale kompletne porodice. „Prosvjetitelj“ je svoj rad započeo na temeljima Kur'ana i suneta i dok god nam je to vodilja mi se ne sikiramo za uspjeh i rezultate našeg rada“, priča Nermin o radu u „Prosvjetitelju“.

Ono što je specifično za ovo Udruženje jeste nesebično zalaganje na putu dobra, na putu pomaganja potrebnima. Mene je, kaže Nermin od samog početka fasciniralo to da je na prvom mjestu zajednica i drugi, a mi... ma za nas nije problem, mi ćemo se već nekako snaći, inšaAllah. Da je ovo baš ovako dobro zna svako onaj ko je imao imalo dodira sa Udruženjem“Prosvjetitelj“ i nama je čast i zadovoljstvo biti na usluzi i od koristi našoj zajednici.

Izgradili smo system djelovanja

„Udruženje „Prosvjetitelj“ je poput broda koji ide ispravnim putem, a najispravniji put jeste put Kur'ana i suneta. On nije jedini brod koji plovi tim putem ali se trudi da bude prvak koji će olakšati ljudima to putovanje. Ima onih koji su shvatili da će puno lakše prevaliti taj put ako se ukrcaju na brod pa su tako i učinili. Raspoređeni su na njemu, tako da svako ima svoju ulogu i zadatke. Neki upravljaju tim brodom kako ne bi posrnuo ili se razbio od stijenu. Neki, pak održavaju unutrašnju ispravnost i funkcionalnost broda kako bi mogao ići naprijed. Neki na izvjesnim stanicama popunjavaju brodske zalihe, dok neki čiste, glancaju i dotjeruju svoj brod kako bi izgledao ljepše. Ima, dakako na tom brodu i običnih putnika koji uživaju sve ove blagodati diveći im se cijelo putovanje, zatim onih koji se ukrcaju pa izađu na sljedećoj stanici i naravno može da se desi da, u tom brodu ima i neki slijepi putnik pa to je, ipak brod, sve je dobro dok su u tom brodu, jer je to mnogostruki hajr i korist za sve unutar njega“, Nerminove su riječi.

„Evo kao što se vidi iz ovog primjera sa brodom, „Prosvjetitelj“ i u budućnosti tako i vidim, godinama evo radimo da izgradimo svoj sistem djelovanja, gdje će svako imati svoj zadatak i znati šta mu je činiti, da svako uloži dio svojih potencijala i da idemo naprijed, ako Bog da.“

Rezultati su naša obaveza

„Često sam se pitao kako da se odužim svojim trenerima i učiteljima za ono što su učinili za mene i svu tu omladinu koja je ostala bez ijednog muškog člana porodice, a često i u cijeloj familiji nije bilo muške glave. A onda sam se zarekao da ću, dok me život i zdravlje bude služilo nastaviti njihovim stopama čuvajući ideju „Prosvjetitelja“ i biti na usluzi našem narodu, radeći za opće interese Bošnjaka muslimana. Mislim da ću se uvijek tako vidjeti u „Prosvjetitelju“, da budem jedan od onih koji će uložiti svoje slobodno vrijeme, imetak i znanje da nam svima bude bolje.“

Još jednom se podsjetimo, kaže Nermin da je između svih blagodati kojima smo obasuti jedna od najvećih i to što nam je Uzvišeni podario svijest o zajednici tj. džematu, odnosno da stavljamo interes zajednice iznad vlastitog interesa. Mi smo svjesni da svi naši rezultati nisu od nas, da je to od Uzvišenog ali itekako smo ponosni što je Allah baš nas odabrao da ovo činimo. I na kraju jedan citat od jednog bosanskog vojskovođe koji je ovo rekao u jeku naših pobjeda u protekloj agresiji na BIH: Naše pobjede nisu naša slava, one su naša obaveza.

Tako smatram i za rezultate „Prosvjetitelja“, to je naša obaveza, zaključuje Nermin Mujkanović

Alem Dedić

Bilten br. 1

15.02.2015. godine (nedjelja) u Čeliću, u sali Općine, a u organizaciji Udruženja „Prosvjetitelj" održana je tribina pod nazivom „Udruženje Prosvjetitelj – Muallim kao simbol društvenog aktivizma i društvene odgovornosti".
U prelijepom ambijentu ašere je proučio jedan od imama MIZ Čelić, čime je i otpočela „Prosvjetiteljeva" tribina.
Uvodničar Almir Omerčević, predsjednik Općinskog tima Udruženja „Prosvjetitelj" u Čeliću, selameći prisutne upoznao ih je sa idejom i misijom „Prosvjetitelja". Omerčević je istakao značaj djelovanja „Prosvjetitelja" u Čeliću s naglaskom da će sve akcije i projekti Udruženja graditi na džematu, a što je jedan od osnovnih ciljeva Udruženja.
Moderator tribine, Nisvet Mujanović, takođe je prisutne upoznao o historijatu „Prosvjetitelja". Svi smo navikli, kazao je Mujanović, da iz Podrinja dolaze samo crne i negativne vijesti. Uloga „Prosvjetitelja" je, između ostalog da to mijenja te da iz Podrinja donosi ljepše i optimističnije vijesti.
Mehemed Salihović, učenik osnovne škole iz Samara, svojim recitalima nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tako je bilo i ovoga puta, prisutni su bili veoma ganuti Mehemedovim govorom.
Nakon Mehemedovog recitala posjetioci su imali priliku pogledati novi dokumentarni film o „Prosvjetitelju" pod nazivom „Podvig iz Srebrenice". Film govori o „Prosvjetiteljevim" počecima, historijatu i njegovim uspjesima. I kao što se u filmu kaže: Bi misao, misao dade ideju, ideja se pretvori u djelo.
Nermin Mujkanović, koordinator „Prosvjetitelja" pričaju svoju tragediju koja mu se desila u Srebrenici istakao je da je reakcija ljudi kada im se desi takva tragedija da se povlače u sebe. Zahvaljujući „Prosvjetitelju", istakao je Nermin, meni se to nije desilo. Nermin je ispričao svoje iskustvo susreta sa Udruženjem, te na osnovu svega što je „Prosvjetitelj" učinio za njega često se pitao šta on može uraditi za „Prosvjetitelj". „Moći ću se odužiti svojim učiteljima jedino ako svoj život posvetim Udruženju", rekao je Nermin. On je, zatim prisutne upoznao sa činjenicom da „Prosvjetitelj" ima preko 30 svojih timova širom BiH i dijaspore, te da je Čelić dio te mreže.
Nerzudin Hajdarević, predsjednik Udruženja kazao je da je cilj „Prosvjetitelja" da u manjem bh entitetu opstanu Bošnjaci, te da, ipak u Podrinju nije sve baš tako crno kako to žele neki predstaviti. Nerzudin je istakao važnost ujedinjavanja i jedinstva kod Bošnjaka te pozvao stanovnike Čelića da posjete Podrinje.
Poslije proučene ilahije, koja je razgalila duše prisutnih na tribini se obratio i penzionisani major Ibrahim Jahić Čiko. Prisutnima je ispričao svoj susret sa „Prosvjetiteljem", a koji se desio kada je Ibrahim, tada tridesetdvogodišnjak upoznao osnivača i počasnog predsjednika Udruženja, Mehdina Jakubovića. Od tada, Čiko je član „Prosvjetitelja". Ono što je prikazano na filmu, kazao je Čiko sve to on je imao priliku da vidi uživo. U svom nadahnutom govoru istakao je tri stvari u kojima se Bošnjaci ne smiju razilaziti niti imati ikakvih dvojbi oko toga. To su vjera, država i nacija. Ibrahim je još u svom govoru naglasio važnost obrazovanja kod Bošnjaka.
Na kraju tribine prisutnima se obratio glavni imam MIZ Čelić Islam Hrnjić. Ganut onim što je vidio i čuo on je izrazio zadovoljstvo što su „Prosvjetitelji" došli u Čelić. Razumio sam, kazao je on, da su ljudi u ovom udruženju sebe prosvijetlili, svom um. A kada su to učinili onda to prosvjetljenje prenose na druge. Glavni imam Hrnjić zahvalio se prisutnima što su došli na tribinu, pozvao je sebe i druge da pruže ruke i pomognu ljudima iz „Prosvjetitelja" kako bi što bolje i uspješnije izvršili misiju koju imaju pred sobom.
Važno je napomenuti da su članovi Vijeća koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija, članovi udruženja „Selsebil" iz Živinica i „Oaza" iz Tuzle, te članovi „Prosvjetitelja" prije puta u Čelić obišli Gradačac i održali dva sastanka sa udruženjima koji su sastavni dio Koordinacije. Prvo je održan sastanak sa članovima Omladinskog kulturnog centra Gradačac, a zatim sa rukovodstvom Udruženja „Zmaj od Bosne". Podsjećanja radi, Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija nastala je na inicijativu Udruženja „Prosvjetitelj" 2013. godine u Srebrenici kada dolazi do prvih susreta bošnjačkih nevladinih organizacija.

Alem Dedić