Nermin Mujkanović, koordinator „Prosvjetitelja“ je rođen u Srebrenici u julu 1983. godine kao treći sin majke Munire i rahmetli babe Huse.  Godinama je u „Prosvjetitelju“ trenirao borilačke vještine i danas je trener u ovom klubu. Apsolvent je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli na Odsjeku za Geografiju. Vrijeme do muhadžirluka, kada su u julu 1995. godine četnici počinili genocid u Srebrenici živio je u petočlanoj porodici na Soločuši kod Srebrenice.

„Tog kobnog dana rastajemo se ispred naše porodične kuće, majka i ja idemo u Potočare sa civilima, a moj babo sa dvojicom moje maloljetne braće odlaze preko šuma kako bi se pokušali domoći slobodnih teritorija u Tuzli. Allahovom voljom preživjeli smo samo majka i ja. Danas živim u Živinicama sa majkom, hanumom i kćerkom“, prisjeća se Nermin.

Svoj prvi susret sa „Prosvjetiteljem“ imao je u Srebrenici, u proljeće 1995. godine kada, kao dijete koje je dosta toga lijepog čulo o ideji „Prosvjetitelja“ od svoje starije braće, a koji su već bili dio „Prosvjetitelja“, odlazi na trening borilačkih vještina gdje se upisuje u mlade „Prosvjetitelje“.

“3K” – Kur’an, knjiga, karate

„Postrojavamo se za početak treninga u saff kao za namaz, a onda poput mujezina iskorači jedan omladinac i poče da uči odlomak iz Kur'ana. Tek što sam se zadubio u razmišljanje kakve veze ima Kur'an sa karateom iz razmišljanja me trznu glas trenera koji je počeo govoriti o ljepotama vjere islama, našeg zajedništva i kako moramo uvijek imati na srcu „3K“ a to su Kur'an, knjiga i karate. A onda smo započeli sa treningom. Zanimljivo je da je i obični trening morao da sadrži sva tri ova temelja „3K“. Nakon nekoliko treninga dolazi juli 1995. kad smo prisiljeni činiti hidžru odlazeći iz Srebrenice u nepoznato. Nakon ponovnog pokretanja ideje „Prosvjetitelja“ 1996. godine opet se priključujem „Prosvjetitelju“ gdje sam i dan danas, dajući svoj skromni doprinos za opće interese Bošnjaka muslimana“, kaže on.

Nerminova dva brata su ubijena u genocidu u Srebrenici od četničkog agresora, a bili su djeca, jedan je imao 14, a drugi 16 godina. Obojica su bili članovi „Prosvjetitelja“ od njegovog osnivanja 1993. godine. „Prosvjetitelj“ je u tom vremenu bio pokret koji je ulijevao nadu u svim tim ratnim strahotama, možda i jedina stvar koja je nudila optimizam i svjetlo na kraju tunela. „Obzirom da se u Srebrenici uspjelo snimiti nekoliko aktivnosti „Prosvjetitelja“, Allahovom voljom na tim snimcima nalaze se i moja braća, tako da, zahvaljujući „Prosvjetitelju“ imamo i tu uspomenu koju često sa porodicom pogledam. To je jedina prilika da moja Nahla upozna svoje amidže koji su ubijeni u svojoj ranoj mladosti.“

“Prosvjetitelj” je moj život

Rad u „Prosvjetitelju“ Nerminov je život. „Moji treneri i učitelji su uložili mnogo truda u moj odgoj i odgoj mojih prijatelja i braće iz „Prosvjetitelja“ i cijenim da su odlično radili svoj posao prenoseći na nas mlađe sve ono plemenito učeći nas dini islamu i poštenju. „Prosvjetitelj“ je jedna lađa spasa na kojoj su se mnogi omladinci spasili od potopa u moru zla i neznanja. Hiljade mladih su našli svoj spas u ovom društvu. Danas su rezultati toga vidljivi na svakom koraku, iz temelja su se mijenjale kompletne porodice. „Prosvjetitelj“ je svoj rad započeo na temeljima Kur'ana i suneta i dok god nam je to vodilja mi se ne sikiramo za uspjeh i rezultate našeg rada“, priča Nermin o radu u „Prosvjetitelju“.

Ono što je specifično za ovo Udruženje jeste nesebično zalaganje na putu dobra, na putu pomaganja potrebnima. Mene je, kaže Nermin od samog početka fasciniralo to da je na prvom mjestu zajednica i drugi, a mi... ma za nas nije problem, mi ćemo se već nekako snaći, inšaAllah. Da je ovo baš ovako dobro zna svako onaj ko je imao imalo dodira sa Udruženjem“Prosvjetitelj“ i nama je čast i zadovoljstvo biti na usluzi i od koristi našoj zajednici.

Izgradili smo system djelovanja

„Udruženje „Prosvjetitelj“ je poput broda koji ide ispravnim putem, a najispravniji put jeste put Kur'ana i suneta. On nije jedini brod koji plovi tim putem ali se trudi da bude prvak koji će olakšati ljudima to putovanje. Ima onih koji su shvatili da će puno lakše prevaliti taj put ako se ukrcaju na brod pa su tako i učinili. Raspoređeni su na njemu, tako da svako ima svoju ulogu i zadatke. Neki upravljaju tim brodom kako ne bi posrnuo ili se razbio od stijenu. Neki, pak održavaju unutrašnju ispravnost i funkcionalnost broda kako bi mogao ići naprijed. Neki na izvjesnim stanicama popunjavaju brodske zalihe, dok neki čiste, glancaju i dotjeruju svoj brod kako bi izgledao ljepše. Ima, dakako na tom brodu i običnih putnika koji uživaju sve ove blagodati diveći im se cijelo putovanje, zatim onih koji se ukrcaju pa izađu na sljedećoj stanici i naravno može da se desi da, u tom brodu ima i neki slijepi putnik pa to je, ipak brod, sve je dobro dok su u tom brodu, jer je to mnogostruki hajr i korist za sve unutar njega“, Nerminove su riječi.

„Evo kao što se vidi iz ovog primjera sa brodom, „Prosvjetitelj“ i u budućnosti tako i vidim, godinama evo radimo da izgradimo svoj sistem djelovanja, gdje će svako imati svoj zadatak i znati šta mu je činiti, da svako uloži dio svojih potencijala i da idemo naprijed, ako Bog da.“

Rezultati su naša obaveza

„Često sam se pitao kako da se odužim svojim trenerima i učiteljima za ono što su učinili za mene i svu tu omladinu koja je ostala bez ijednog muškog člana porodice, a često i u cijeloj familiji nije bilo muške glave. A onda sam se zarekao da ću, dok me život i zdravlje bude služilo nastaviti njihovim stopama čuvajući ideju „Prosvjetitelja“ i biti na usluzi našem narodu, radeći za opće interese Bošnjaka muslimana. Mislim da ću se uvijek tako vidjeti u „Prosvjetitelju“, da budem jedan od onih koji će uložiti svoje slobodno vrijeme, imetak i znanje da nam svima bude bolje.“

Još jednom se podsjetimo, kaže Nermin da je između svih blagodati kojima smo obasuti jedna od najvećih i to što nam je Uzvišeni podario svijest o zajednici tj. džematu, odnosno da stavljamo interes zajednice iznad vlastitog interesa. Mi smo svjesni da svi naši rezultati nisu od nas, da je to od Uzvišenog ali itekako smo ponosni što je Allah baš nas odabrao da ovo činimo. I na kraju jedan citat od jednog bosanskog vojskovođe koji je ovo rekao u jeku naših pobjeda u protekloj agresiji na BIH: Naše pobjede nisu naša slava, one su naša obaveza.

Tako smatram i za rezultate „Prosvjetitelja“, to je naša obaveza, zaključuje Nermin Mujkanović

Alem Dedić

Bilten br. 1