U prvom broju Biltena Udruženja "Prosvjetitelj" razgovarali smo sa Esnafom Avdićem, predsjednikom Upravog odbora Udruženja. U intervju za Bilten Esnaf govori o danima u Srebrenici, svom školovanju u Turskoj, svom angažovanju u "Prosvjetitelju"...

Razgovarao: Alem Dedić

Urednik: Esnafe, na samom početku reci nam nešto o sebi?

Esnaf: Rođen sam 26.11.1980. godine u Ljuboviji od oca Falije, pripadnika AR BiH, šehida Podrinja koji je svoj život dao u proboju iz Srebrenice prema Tuzli i majke Hanije. Ja sam jedini sin u roditelja i najstariji od troje djece (dvije mlađe sestre Samira i Adisa koje danas imaju svoje porodice i sretne brakove). Već u drugoj godini srednje škole, odlučio sam prijaviti se na konskurs koji je bio raspisan na nivou Općine u saradnji sa MO VF BiH, a odnosio se na školovanje u Republici Turskoj (kopnena vojna gimnazija u Bursi). Upisujem srednju vojnu gimnaziju i napuštam civilno obrazovanje. U periodu od 1997. do 2001. godine završavam kopnenu vojnu gimnaziju, a nakon toga upisujem Kopnenu vojnu akademiju u Ankari, R.Turska. U periodu od 2001. do 2005. godine uspješno završavam Vojnu akademiju kopnene vojske (dipl.ing). U činu poručnika MO VF BiH nastavljam specijalizaciju na vojno specijalističkom usavršavanju Oklopno mehanizovanih jedinica u Ankari (škola oklopnih jedinica), te 2006. godine završavam specijalizaciju. Iste godine raspoređen sam na dužnost u VF BiH odnosno u Oružane snage BiH gdje i danas radim. Danas živim u Živinicama sa suprugom Admirom koja je, isto ostala bez oca sa svojih trinaest godina, kćerkom Adnom koja ima 8 godina i majkom.

Urednik: Kako je izgledao tvoj prvi susret sa „Prosvjetiteljem“ odnosno otkud ti u „Prosvjetitelju“?

Esnaf: Prvi moj susret sa „Prosvjetiteljem“ bio je u Srebrenici 1994. godine, kada sam na nagovor mog rahmetli amidžića Nesiba, koji se i prije agresije, kao dječak bavio borilačkim vještinama otišao na njihov trening. Odveo me je na trening borilačkih vještina, prijavio sam se i počeo sa obukom. To je bilo vrijeme agresije, vrijeme kada se više vremena provodilo u skloništima i podrumima nego u školskim klupama. Udruženje „Prosvjetitelj“ je i tada bio institucija, institucija koja je okupljala ljude svih uzrasta, sjećam se, ja sam tada imao 13 godina a bilo je djece od deset godina, ali i odraslih koji su imali preko trideset. To nije bila samo obuka iz oblasti borilačkih vještina već se pažnja posvećivala duhovnom i psihofizičkom obrazovanju. Moji treninzi nisu dugo potrajali, jer desio se genocid u Srebrenici, ali se putevi sa „Prosvjetiteljem“ nisu razišli. Period mog školovanja u Turskoj od 1997. do 2007. me je fizički odvojio od „Prosvjetitelja“, ali smo duhovno uvijek bili povezani. Stupanjem u radni odnos i moj povratak sa školovanja iz R.Turske je značio i povratak u „Prosvjetitelj“.

Urednik: Predsjednik si Upravnog odbora „Prosvjetitelja“. Šta je zadatak predsjednika Upravnog odbora? Možeš li nas upoznati s time?

Esnaf: Predsjednik Upravnog odbora, pored redovnih aktivnosti, prati realizaciju programskih ciljeva, sprovođenje zakonskih odredbi, praćenje rada i usmjeravanja kako članova Udruženja tako i općinskih timova širom BiH. Svoje zadatke i obaveze mogu podijeliti na specifične i podrazumjevajuće odnosno vanredne i redovne zadatke. Kad smo kod specifičnih zadataka, to se odnosi na organizaciju rada, izradu i sprovođenje upustava i zakonskih procedura, pripreme prijedloga za izmjenu statuta Udruženja, imenovanje radnih grupa itd.

Kada je riječ o podrazumjevajućim ili redovnim zadacima, oni se odnose na planske aktivnosti predviđene planom rada Upravnog odbora, procedure i obaveze vezane rokovima, kontrole rada općinskih timova, njihova dokumentacija itd. Prati rad članova Udruženja i vodi brigu o imovini Udruženja, brine o članovima i jačanju Udruženja. Predsjednik obavlja i druge poslove i zadatke koji proizilaze iz programskih ciljeva i djelatnosti Udruženja, a u skladu sa  zahtjevima. Vanredni zadaci su svi oni zadaci i obaveze koje se realizuju neplanski, u zavisnosti sa nastalom situacijom.

Urednik: Osim toga, ti se u „Prosvjetitelju“ angažuješ i na drugim poljima. Možeš li nam nešto reći o tome?

Esnaf: Kod nas u Udruženju svi članovi se podjednako respektuju i svi se podjednako gledaju, ako je neko od nas predsjednik, sekretar ili predsjednik Upravnog odbora to ne znači da se nešto posebno razlikuje od drugih članova već da se mora potruditi više u odnosu na druge članove Udruženja. Članovi koji su na nekim od rukovodećih poslova, pored svojih redovnih imaju i vanredne aktivnosti. Često su obaveze i zadaci šireg aspekta kako na mikro nivou tako i globalno, od općinskih timova pa do dijaspore gdje imamo naše timove.

Urednik: Kao predsjednik Upravnog odbora koliko si zadovoljan radom „Prosvjetitelja“, koliko si zadovoljan do sada urađenim u „Prosvjetitelju“?

Esnaf: Veoma zadovoljan, iako ja uvijek kažem da može bolje i da treba bolje. Uvijek treba da nam bude na umu da je naša zemlja krvlju natopljena i da za naš neuspjeh treba da se stidimo. Šehidi su nam u amanet ostavili BiH i mi moramo činiti što je u našoj moći. Ako mislimo uzdignute glave proći pored šehidskog mezarja moramo raditi i izaći iz toplih soba.

Urednik: Kakvi su planovi „Prosvjetitelja“ za naredni period?

Esnaf: Jačanje zajednica, pojedinaca, džemata, jačanje cijele BiH. Samo jake zajednice rađaju jake pojedince i lidere. Želimo usmjeriti sve naše kapacitete u stvaranje lidera, jačanju obrazovnih institucija i poboljšanju ekonomskog i biološkog stanja Podrinja i biti primjer svim NVO u BiH i šire kako se može uz disciplinovano, ispravno planiranje, u ime Allaha i uz Njeogvu pomoć postići mnogo i doprinjeti svom narodu i naciji.

Urednik: Kako vidiš „Prosvjetitelj“ u budućnosti?

Esnaf: Veliki broj naših članova su kao djeca ostali bez jednog roditelja, braće i svojih najmilijih. Danas su, isti ti članovi visoko obrazovani ljudi i jake ličnosti u društvu. Zalaganjem članova, uz Allahovu pomoć biti institucija od važnosti u državi, regionu i šire koja će okupljati plemenite ljude i biti primjer svim muslimanima.

Bilten br. 1