Prosvjetitelj Muallim Srebrenica

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

Main Menu

Bosanski English French German Turkish

SrebrenicaVlasenicaBratunacBijeljinaZvornikmiliciŽepa

Ilijaz Miralemovic

Ilijaz Miralemovic

Prosvjetitelj i MIZ Zvornik organizuju redovnu mjesečnu tribinu, za mjesec mart jedanaestu po redu u Podrinju. Tribina će se održati u Riječanskoj dzamiji, 28 marta-petak poslije akšam namaza. Predavač je profesor u Behrambegovoj medresi u Tuzli, Asmir-ef. Imamović. Počastite nas svojim dolaskom.

DOBRODOŠLI !!!

Mnogi kur'anski ajeti govore o vrijednosti znanja, obrazovanja i onih koji znaju i druge poučavaju, a hadisa na ovu temu je daleko više.

Između ostalog, u tom kontekstu je i hadis koji prenosi Ebu Derda', radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko se zaputi na put radi stjecanja znanja, Allah će mu olakšati put koji vodi ka Džennetu. Uistinu meleki podmeću svoja krila onome ko traži znanje iz zadovoljstva zbog onoga što čini, a oprost za učenjaka traži sve ono što je na nebesima i Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Prednost učenjaka nad pobožnjakom je kao prednost (svjetlosti) mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici poslanika. Poslanici u nasljedstvo nisu ostavljali ni zlatnike ni srebrenjake, već su ostavljali znanje, pa ko ga uzme, uzeo je nešto vrlo vrijedno.''(Tirmizi, hadis je sahih, Sahihu Tirmizi, Albani, 2682)

Ovo je samo jedan od stotina hadisa koji govori o vrijednosti nauke i onih koji se njom bave, a tekstovi ovakvog sadržaja potakli su muslimane prvih generacija da svoje živote posvete nauci.

Udruženje "Prosvjetitelj" je na osnovu navedenih riječi i potrebe ljudi u Podrinju pokrenulo inicijativu koja je prerasla u redovnu aktivnost udruženja, a to je organizovanje javnih tribina u svim općinama i medžlisima srednjeg Podrinja. Ove sedmice na redu je grad Zvornik i najljepša građevina u ovom grdu, Riječanaska džamija.

 

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Jedna od najsvijetlijih tački postdejtonskih nevolja je intenzivno i temeljito djelovanje udruženja za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti – "Prosvjetitelj" -  "Muallim" iz Srebrenice.

Iako nastali prije, u vihoru nesretnih okolnosti tamne 1993. godine, najdramatičnih u povijesti Bošnjačkog naroda, ali i velikih civilizacijskih sukoba i testova ljudskosti, ciljevi udruženja su i danas nakon dvadeset jednu godinu od osnivanja ostali isti. Uloga koju ima ovo udruženje je od neprocjenjive važnosti za bošnjački živalj onog dijela Bosne i Hercegovine koji je pretrpio najveće patnje i surovosti sudbine koje se čovjeku mogu desiti.

Svojom hrabrošću, ali i istrajnošću, sa vjerom u obećanje kojim su zavjetovani, nosioci ideje, članovi udruženja i mreža aktivista, danas doprinose da Bošnjaci egzistiraju u teškim uslovima kojima su dovedeni starim nevoljama i novim iskušenjima.

Danas, Udruženje "Prosvjetitelj-Muallim" predstavlja ne samo u Bosni i Hercegovini, već i šire jedno od najbolje organiziranijih udruženja i pravi je primjer djelovanja nevladinog sektora koji ispunjava sebi zadate ciljeve i postoji i funkcionira kao ozbiljna institucija. Značaj postojanja ovog udruženja je nemjerljivo važan za Bošnjake.

O Prosvjetitelju

Jedan od stubova održivog razvoja i egzistencije Bošnjaka koji žive u manjem entitetu republike Bosne i Hercegovine jesu aktivnosti udruženja "Prosvjetitelj-Muallim" iz Srebrenice. Kroz sektore svog djelovanja: za edukaciju, ekonomsko djelovanje, humano djelovanje, sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana, za informisanje i odnose s javnošću, sektor za sport, sektor za afirmaciju žene muslimanke u društvu i sektor za prosvjetiteljov podmladak, djeluju prvenstveno na prostoru istočne Bosne ali i cijele Bosne i Hercegovine. Navedeni sektori u skladu sa statutom udruženja ali i svim nenamjećujućim obavezama doprinose afirmacijama djece i odraslih, ekonomskom stimulacijom ugroženih kategorija ljudi i njihovih domaćinstava, sprovode humano-socijalni rad, nastoje očuvati kulturne tekovine i običaje Bošnjaka, djeluju na afirmaciji sporta i duhovno-mentalnog zdravlja ljudi, nastoje afirmirati ženu muslimanku kroz jačanje njenog položaja u porodici i društvu, a posebno važno istaći da se u sklopu djelovanja udruženja radi sa mladim ljudima koji se edukuju o islamskim propisima i društveno naučnim oblastima. Pod sektorom za informiranje postoje dva medija, dva internet portala: arhiva.bhprosvjetitelj.ba kao oficijelni portal udruženja i edukativni portal bošnjacimuslimani.com.


Veliki broj kulturno umjetničkih manifestacija godinama unazad pod okriljem udruženja Prosvjetitelj dokazuju predanost i ljubav nosioca i realizatora ideje Prosvjetitelja čiji je cilj podizanje Bošnjačke kulturne svijesti na višim stupnjevima i promoviranje i oživljavanje tradicije Bošnjaka muslimana. Također, bitno je istaći i veliki broj humanitarnih akcija na prostoru Podrinja koje su sprovodili članovi udruženja sa nadom i namjerom da pruže pomoć onima kojima je potrebna.

Afirmacija mladih, pružanje moralne i ekonomske podrške i njihova zastupljenost u udruženju su također bitan pokazatelj ideje unapređenja i stvaranja pozitivne klime za nihovim razvojem kao budućih nosioca pozitivnih ideja društva. Plemenitost i altruizam su se pune dvije decenije prožimali kroz rad udruženja, pa zato danas zauzima posebno mjesto u životima Bošnjaka Podrinja.

Osim svega navedenog, između ostalog djelovanje udruženja Prosvjetitelj snažno i punim svojim kapacitetima stimuliše povratak raseljenih lica sa prostora Podrinja. Osim toga, ogroman doprinos su članovi udruženja i mreža aktivista dali uspješnom sprovođenju popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, ali i samom kampanjom promoviranja nacionalne, vjerske i jezičke pripadnosti koja je od vitalnog interesa za sve Bošnjake ne samo u Bosni i Hercegovini već i za one koji žive izvan njenih granica tradicionalno povezanih za svoju matičnu državu.  Promocija: nacionalnost – Bošnjak, vjera – Islam i jezik – Bosanski, urodila je plodom da se poslednji popis u historiji Bosanske države sprovede u cilju interesa Bosnjačkog naroda, njenog stožera, ali i u cilju ostvarivanja dugotrajnih prava svih Bošnjaka svijeta. U tom smislu, udruženje Prosvjetitelj Mualim ima veliku zaslugu.

Civilizacijska poruka Prosvjetitelja.

"Prosvjetitelj-Muallim" najbolje svijedoči o važnosti ali i rezultatima društvenog aktivizma, važnosti žrtvovanja i zalaganja svakog pojedinca na uspostavljanju harmonije u društvu i zajednici. Možda ova poruka nosioca ideje i osnivača udruženja najbolje, najcijloshodnije i najdecidnije opisuje dokazanu namjeru i značaj plemenite mislije plemenitih ljudi:


"A u čemu bi bila svrha
i vrijednost našeg života
ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela,
ako ne bismo težili putu plemenitom.
Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni,
oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom,
koja se zove plemenitost.
Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života.
A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

 

AUTOR – Dženis Šaćirović

Rijaset Islamske u Bosni i Hercegovini na 15. redovnoj sjednici održanoj 30. decembra 2013. godine u Sarajevu je usvojio Platformu o saradnji Islamske zajednice sa organizacijama islamskog određenja koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Naime, na 13. redovnoj sjednici, održanoj 17. septembra 2013., Rijaset Islamske zajednice imenovao je Komisiju da pripremi i predlaži Rijasetu Islamske zajednice principe za Platformu o saradnji Islamske zajednice sa organizacijama islamskog određenja koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Komisija je radila u sastavu: muftija dr. Nedžad Grabus, predsjednik, dr. Zuhdija Hasanović, zamjenik predsjednika, mr. Medina Mehmedović Mulalić, sekretar, dr. Šefik Kurdić, član, dr. Samir Beglerović, član, dr. Sedad Dizdarević, član i mr. Ekrem Tucaković, član.

Platforma o saradnji Islamske zajednice sa organizacijama islamskog određenja koje djeluju u Bosni i Hercegovini

Polazeći od trajnih kur'anskih uputa: „Vjernici su samo braća..." (El-Hudžurat, 10); „I na put svog Gospodara mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj." (En-Nahl, 125); „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu." (El-Maide, 2); "...i koji se o poslovima svojim dogovaraju..." (Eš-Šura, 38); „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima." (Ali Imran, 159); „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte" (Ali Imran, 103);

Slijedeći praksu i riječi Muhammeda, a.s.: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje, niti će ga izdati; ko bude na pomoći svome bratu, Allah će biti njemu na pomoći; ko od muslimana otkloni neku nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja na Sudnjem danu!" (Buharija); „Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a najbolji vjernik je onaj koji je najljepše naravi" (Taberani); „Ostavio sam vam dvije stvari, ukoliko ih se budete pridržavali, nećete nikada zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet" (Malik),

Rijaset Islamske u Bosni i Hercegovini na 15. redovnoj sjednici održanoj 30. decembra 2013. godine u Sarajevu je usvojio Platformu o saradnji Islamske zajednice sa organizacijama islamskog određenja koje djeluju u Bosni i Hercegovini.

1. Djelatnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini temelje se na Ustavu Islamske zajednice i drugim normativnim aktima te Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 5/04).

Djelovanje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini temelji se na Kur'ani-kerimu i sunnetu Muhammeda, alejhi-s-selam, islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena, primjenjujući okvir ehli-sunnetskog učenja, maturidijskog akaida i hanefijskog mezheba u vršenju obreda i tumačenju islamskih načela.

2. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osigurava punu vjerodostojnost u tumačenju islamskog učenja i prakse, nadležna je za ukupnu organizaciju i vođenje vjerskog života. IZ ima isključivo pravo donošenja ili davanja ovlasti za donošenje fetvi i šerijatskopravnih mišljenja, organiziranje svih oblika ibadeta, stalnih ili privremenih džemata, stalnih ili privremenih mekteba, prikupljanje i upravljanje sredstvima sadekatu-l-fitra i zekata, organiziranje hadža, klanja kurbana, sklapanje braka, uspostavljanje i upravljanje vakufima te druge obredne aktivnosti koje proistječu iz karaktera njene misije.

3. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima isključivu nadležnost za organiziranje formalnog islamskog obrazovanja. Za organiziranje neformalnog islamskog obrazovanja potrebno je dobiti suglasnost nadležnog organa Islamske zajednice.

4. Islamska zajednica u BiH izražava spremnost za saradnju sa organizacijama, fondacijama, asocijacijama i udruženjima građana, koja se s punim uvažavanjem odnose prema vjerskoj tradiciji muslimana u Bosni i Hercegovini, misiji Islamske zajednice i poštuju državne zakone, u cilju afirmacije i unapređenja islamske duhovnosti i morala, kulturnog, intelektualnog i materijalnog jačanja pojedinca, zajednice i društva općenito.

Islamska zajednica izražava punu spremnost i otvorenost za saradnju na temelju međusobnog uvažavanja i poštivanja nadležnosti i odgovornosti, sa organizacijama islamskoga određenja koje se u svojim programima rada posebno usmjeravaju na afirmiranje islamskih vrijednosti, zajedništva i međusobnog poštivanja među muslimanima.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini izražava spremnost na saradnju sa organizacijama i udruženjima civilnog društva koje rade za dobrobit svih ljudi i opći napredak društva.

5. Aktivnosti udruženja i organizacija u oblasti islamskog rada i djelovanja predstavljaju sadržajni i kvalitativni doprinos i nadopunu aktivnostima i djelovanju Islamske zajednice, a takve aktivnosti će se koordinirati i usaglašavati s Islamskom zajednicom. Saradnja s organizacijama islamskoga određenja uključuje pitanja koja su u isključivoj nadležnosti Islamske zajednice (navedena u tački 2 ove Platforme) tek kada nadležni organ Islamske zajednice donese pisanu odluku o djelimičnoj ili potpunoj saradnji ili djelimičnom ili potpunom prijenosu zaduženja i aktivnosti.

Islamska zajednica će odbiti saradnju sa organizacijama koje unose razdor, nesuglasice i nerazumijevanje među vjernike i u društvenu zajednicu.

6. Islamska zajednica je opredijeljena trajnom dijalogu i uspostavi dobrog razumijevanja između Islamske zajednice i udruženja civilnog društva koja su inspirisana islamskim vrijednostima.

Islamska zajednica je opredijeljena dijalogu i uspostavi dobrog razumijevanja sa organizacijama civilnog društva ili asocijacijama sa drugačijim pristupom u tumačenju islama sa ciljem postizanja saglasnosti za opće dobro muslimana u BiH i u pitanjima koja su od općeg interesa.

7. Rijaset Islamske zajednice će u okviru svojih službi pokrenuti saradnju i komunikaciju sa udruženjima i organizacijama islamskog određenja i održavati stalni kontakt sa nevladinim sektorom.

Rijaset Islamske zajednice će najmanje jednom godišnje organizirati savjetovanje i razgovore s predstavnicima nevladinog sektora.

8. Rijaset Islamske zajednice će kroz obrazovne institucije i stručne službe organizirati i voditi stručne razgovore o pitanjima koja su važna za djelovanje Islamske zajednice i odnos sa organizacijama islamskog određenja i općenito sa civilnim sektorom.

Rijaset Islamske zajednice pripremit će pravilnik o angažiranju uposlenika IZ-e u upravnim tijelima i programskim sadržajima nevladinih organizacija čiji osnivač nije Islamska zajednica.

 

www.rijaset.ba

U nedjelju 2. marta 2014. udruženje "Prosvjetitelj" održalo je svoju redovnu godišnju skupštinu na kojoj se okupilo oko 100 članova iz 20 općina BiH. Nakon okupljanja na memorijalnom centru Potočari klanjan je podne namaz, zatim se prisutnim obratio profesor historije Azir Osmanović, nakon čega su prisutni obišli kompleks memorijalnog centra.

Na skupštini je pored redovnih godišnjih izvještaja o aktivnostima i finansijskom utrošku, prisutni su imali priliku upoznati  uputstva za rad općinskih timova "Prosvjetitelja".
Tok radnog dijela skupštine "Prosvjetitelja" podijeljen je u dva dijela.

Prvi dio je imao više edukativni karakter sa ciljem prosvijetljenja znanja svih prisutnih članova. Poslije himne BiH kojom je otpočeo radni dio, prisutnima se obratio Mehemed Salihović učenik sedmog razreda osnovne škole u Križevićima kod Zvornika. On je u svom petominutnom izlaganju recitirao najvažnije poruke Bošnjaka koje su zapisan u historiji uz napomenu da se pamti samo ono što je zapisano. Svi prisutni su se podsijetili na naše uspone i padove u historiji, uz vidljive emocije koje je izazvalo isčitavanje ovih tekstova. Poslije toga prešlo se na radni dio u kojem su iznešena uputstva za rad općinskih timova te redovni izvještaji o radu "Prosvjetitelja" u 2013.godini.


Na početku, prisutnima se obratio osnivač Udruženja Mehdin Jakubović koji se zahvalio svim članovima na dolasku ističući zadovoljstvo brojem odazvanih. On je prezentovao rad Udruženja u protekloj godini, te plan rada u godini koja je pred nama. Također, Jakubović je prezentovao Upustvo za rad općinskih timova “Prosvjetitelja”.


U svom izlaganju, Jakubović je poseban akcenat stavio na društveni aktivizam i važnost žrtvovanja i zalaganja svakog pojedinca na putu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla.
Predsjednik Udruženja Nerzudin Hajdarević je podnio redovni finansijski izvještaj u prethodnoj godini. Na Skupštini je donesena odluka da funkciju Predsjednika Skupštine u narednom periodu obavlja dugogodišnji član Prosvjetitelja, Mirnes Smajlović.


Prisutni su se podsjetili da je Udruženje ostvarilo posebne rezultate  uprethodnoj godini vrijedni historijske pažnje,a to je okupljanje bošnjačkih udruženja i formiranje koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija sa Vijećem na čelu koje je u stalnom zasijedanju i sa međusobnom rotacijom tako da je najmanje važno ko je predsjedavajući jer je sav rad stavljen u funkciju postizanja jedinstvenog cilja bolje stanje države BiH i Bošnjaka u njoj i svih građana. Zatim smo se podjsetili na formiranje timova prosvjetitelja širom BiH i dijaspore kao i uspostavu jakih veza sa bošnjačkom dijasporom i našim članstvom u dijaspori.Također izražene inovacije u internom i eksternom radu koje su polučile izuzetne rezultate.STVARANJE GLOBALNE MREŽE “PROSVJETITELJA.

Nakon kraće pauze i predaha nastavljeno je sa radom skupštine. Nastavak je omogućio upoznavanje i zbližavanje svih članova Prosvjetitelja koji činove timove u različitim općinama. Razmjenja su iskustva i predstavljeni prisutni predsjednici i sekretari općinskih timova u općinama u kojim "Prosvjetitelj" radi i djeluje.


Obraćanjem skupu predsjednika i sekretara općinskih timova završio se oficijelni dio skupštine. Do Akšama se nastavilo sa neformalnim druženjem u prostorijama udruženja "Prosvjetitelj".                                           

                                             
Održavanje redovne Skupštine u prostorijama memorijalnog centra u Potočarima motivisano je sa nekoliko razloga:


Prije svega
VAŽNOST DOLASKA NA NAVEDENI SASTANaK JE UJEDNO ZIJARET SREBRENICI-POTOČARIMA-MEMORIJALNOM KOMPLEKSU,ODAVANJE POŠTOVANJA ŽRTVAMA GENOCIDA KAO I BRIGA ZA PREŽIVJELE BOŠNJAKE KOJI SU SE VRATILI NA SVOJA OGNJIŠTA-TOPRAK , KAO I POVODOM DANA NEZAVISNOSTI BiH

Često je u nedjelju citirano:
“Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina, nisu u njihovim, nego u Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga i, ako Bog da, naša pobjeda.”
Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH

SVI PRISUTNI SU NA KRAJU DANA BILI SRETNI ŠTO SU ŽRTVOVALI TAJ DAN              2. mart 2014. U IME ALLAHA, PRIGODNO SU OBILJEŽILI DAN NEZAVISNOSTI BiH, ODALI POČAST ŽRTVAMA GENOCIDA, DOPRINIJELI UNAPRIJEĐENJU RADA NAŠEG UDRUŽENJA KOJE DAJE VELIKI DOPRINOS ZA OPŠTE INTERESE BOŠNJAKA-MUSLIMANA TE DA BOŠNJACI-MUSLIMANI UZDIGNUTE GLAVE HODE.

Prvi dio bio je radni u proširenom sastavu skupštine. Sastanku su prisustvovali pored starih članova skupštine i dio članova iz svih timova Prosvjetitelja iz BiH.
                            
Sastanku su  prisustvovali  predstavnici općina:

Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Brčko,Kladanj, Živinice, Kalesija, Lukavac, Tuzla, Srebrenik, Gračanica, Doboj Istok, Sarajevo ...

                                 
Nakon radnog dijela klanjan je Ikindija namaz u gradskoj džamiji u Srebrenici poslije čega je uslijedio obilazak Srebrenice, srebreničkih džamija, sjedišta udruženja, kahva, muhabet, slobodne aktivnosti  itd.


" I neka od vas bude zajednica koja će na dobro pozivati
i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati. Oni će što žele postići. "(Kur'an)
Kur'an opisuje vjernike kao "one koji se o poslovima svojim dogovaraju (emruhum šura bejenhum)." Šura, međusobno savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na ravnopravnoj osnovi.
        

Svaka uložena marka u Udruženje „Prosvjetitelj“ dobije desetorostruku vrijednost. Udruženje „Prosvjetitelj“ ima posebno mjesto u životu Bošnjaka povratnika u manjem BH entitetu. Svojim postojanjem i aktivnostima ovo udruženje vraća život i nadu u opstanak među Bošnjacima. Taj pozitivni pristup „Prosvjetitelja“, rad koji ima za posljedicu stvaranje želje i kod drugih ljudi da doprinesu boljitku zajednice posebno je bitan. „Prosvjetitelji“ na budućnost gledaju sa velikim optimizmom, zato je godišnji kalendar njihovih aktivnosti prepun korisnim sadržajima. U protekloj godini urađeno je veoma mnogo korisnih aktivnosti. Broj članova Udruženja znatno je povećan, povećan je broj ogranaka, uspostavljena je značajna saradnja sa drugim organizacijama i udruženjima. Posebno se ističu aktivnosti na podsticanju drugih bošnjačkih udruženja i organizacija iz cijele BiH da se izgradi bošnjačka nevladina mreža, što se na kraju i uspjelo.
Osim toga, „ Prosvjetitelji“ su igrali značajnu ulogu u pripremanju Bošnjaka iz Podrinja za protekli popis stanovništva. Zahvaljujući tom naporu (u kojem je naše Udruženje za ovu aktivnost trošilo svoj, a ne donatorski novac), doprinijeli smo da se spriječi popisna katastrofa. Poseban akcenat u svom radu „Prosvjetitelj“ daje, a tako će i nastaviti, u povećanju nataliteta Bošnjaka i u ekonomskom jačanju. Svaka uložena marka u Udruženje „Prosvjetitelj“ dobije desetorostruku vrijednost. U njih se može imati potpuno povjerenje da znaju, žele i vole biti koristan dio našeg društva.
Putujući našom lijepom domovinom Bosnom i Hercegovinom i dijasporom, Udruženje “Prosvjetitelj” ima za cilj da živom riječju i vlastitom pojavom predstavi svoj rad svima onima koji žele da čuju pozitvnu priču iz Srebrenice, a i pozitivnu priču iz cijele Bosne i Hercegovine.

 IDEJA „PROSVJETITELJA-MUALLIMA“ IZ SREBRENICE POSTALA JE PREPOZNATLJIV BREND U NEVLADINOM SEKTORU U BiH I DIJASPORI. MILJENICI NARODA I JAK PARTNER VLADINOM I NEVLADINOM SEKTORU.

Uz usvajanje  redovnih izvještaja svi su prhvatili uvjete za ostvarivanje ciljeva

Islamski učenjaci navode nekoliko uvjeta za ostvarenje ciljeva:
1. Da cilj bude jasan i određen; ( zato ga trebamo i mi odrediti)
2. trajan, povezan sa sticanjem Allahovog zadovoljstva;(važnost naše namjere)
3. ne plašiti se poteškoća pri ostvarenju cilja:
Ko se bude plašio uspinjanja na brda ,uvjek će živjeti u rupama.
Pitali su brdo : " Odakle si izraslo?" " Iz duboke doline", odgovori                     
4. Postojanje plana za ostvarenja i dostizanja cilja; (sačiniti plan i program djelovanja)
5. ulaganje istinskih napora;(od strane svakog pojedinca, tima i kolektiva)
6. nada i optimizam; ( sadržaj prijevoda sure An-Nasr)
7. strpljivost i ustrajnost. ( sadržaj prijevoda sure Al-Asr )

Iz ovih sedam uvjeta možemo ostvariti svoje ciljeve: neka naš cilj bude jasan,uzvišen. Uložimo napor, budimo ustrajni, optimistični, nadajmo se i podredimo konkretnom planu. Zasigurno ćemo vidjeti nadu i ostvariti naše životne ciljeve.

Pogledajmo koliko je ljudi kroz historiju odredilo ciljeve i ustrajalo u tome?

Jesu li ih ostvarili ili nisu?

Naći ćemo da su ih ostvarlili. Pa zašto ih nebi i mi ostvarili?

Zašto u našim životima ne postavimo velike ciljeve koji dolikuju ummetu Muhammeda,s.a.v.s?

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Udruženje "Prosvjetitelj-Muallim" Srebrenica ovim putem svim građanima BiH upućuje najiskrenije čestitike povodm nastupajućeg  1.marta, praznika Dana nezavisnosti jedine nam Domovine.

U nastavku prenosimo današnju Hutbu Rijaseta IZ u BiH.

 

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –                                            

hutba: 8/2014– 28. rebiu-l-ahir 1435.H./28. februar 2014.g.

DAN NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koji inša-Allah pada sutra i veoma je bitno da tim povodom govorimo o ovom važnom datumu.

Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur:

وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُم فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَى لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُمْ مِنْ بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا يَعْبُدُونَنِي لاَ يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا وَمَنْ كَفَرَ بَعْدَ ذَلِكَ فَأُولَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici. 

Zemlja braćo i sestre i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še'nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga cartstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.

I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale razne vojske i na njenom terotoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest. 

Braćo i sestre, zapamtimo da je pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska. U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, koja je uslijedila odmah nakon referenduma.

Odluka o održavanju referenduma o nezavisnosti, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada haškog optuženika Radovana Karadžića, napustili  su skupštinsko zasjedanje.

Karadžić je na pomenutoj Skupštini zaurlikao:  „Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu,  ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak.”

Na ovu prijetnju,  reagirao je Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, riječima: “Njegov (Karadžićev, moja opaska) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji… Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi.“

Braćo i sestre, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Republici Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumsko pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ Na referendum je izašlo  64,31 %  birača s pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Mnogi bosansko-hercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

Republika Bosna i Hercegovina je dakle, izglasala svoju nezavisnost 29. februara i 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.

Uspješnim otporom Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, Bosna i Hercegovina je očuvala svoj državno-pravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisan je mirovni sporazum, čime je okončana oružana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom Ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euro-atlantske integracije.

Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

U Federaciji Bosne i Hercegovine svaki godine se obilježava 1. mart, Dan nezavisnosti, a on je jedan  od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, dok se u Republici Srpskoj ovaj datum doživljava kao “generator ratnih sukoba i početak rata“. Predsjednik Manjeg bh entiteta kaže: „Nikada  ovaj crni istorijski datum neće biti obilježen u Republici Srpskoj". I ostali srpski zvaničnici tvrde da ”taj datum doživljavaju kao dan kada je donesena nelegitimna odluka bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv interesa Srba.”

Braćo i sestre, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i zaslužuju!

Braćo i sestre, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države!

Gospodaru, pomozi nam da ovdje u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini sačuvamo svjetlo islama, pomozi svim ugroženim i obespravljenim ljudima, a posebno našoj braći u Palestini i Siriji, sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti, oprosti našim roditeljima i dobrim precima i sastavi nas u Džennetu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Udruženje "Prosvjetitelj" je krajem mjeseca januara otpočelo realizaciju projekta "Podrška prirodnom priraštaju u Podrinju i manjem BH entitetu". Pomaganje mladih bračnih parova je nastavljeno u petak 14.februara u mjestu Dugio Dio, općina Zvornik finansijskom podrškom u iznosu od 500 KM za Mersudina Smajića koji se šerijatski vjenčao u svojoj porodičnoj kući sa Nizamom Omerović iz mjesta Goduš, općina Sapna (Federacija).

Današnja podrška imala je i simbolično značenje, podsjetimo se da je Dugio Dio mjesto i simbol povratka jer su prvi Bošnjaci koji su se vratili u manji entiet upravo vratili na prostore ove mjesne zajednice i mjesta Jusići u zvorničkoj općini. Mersudin Smajić naš mladoženja u vrijeme povratka prvih Dugodijelaca u svoje domove imao je nepune dvije godine.

Projekat "Podrška prirodnom priraštaju u Podrinju i manjem BH entitetu" zamišljen je kao stimulacija za sklapanje mladih bračnih parova (nupcijalitet) i poticaj za novorođenčadi (natalitet) na navedenom području. Cilj projekta je da svako bošnjačko dijete koje se rodi u manjem entitetu dobije početnih 500 KM kao podrška za osnovne potrepštine novorođenčeta, a da se kasnije isto to dijete prilikom odrastanja prati i nadgleda te mu se olakša i omogući upis u osnovnu školu i pomogne na putu obrazovanja. Pored novorođenčadi kroz ovaj projekt se žele stimulisati i mladi bračni parovi koji stupe u brak i to za početak skromnim novčanim iznosom koji će olakšati prve dane i mjesece zajedničkog života.

Kampanja javnog zagovaranja podrške ovom projektu traje više od godinu dana, a nedavno je počela i otvorena podrška institucija, organizacija i pojedinaca, pa je tako poslije prve podrške za ovaj projekt u iznosu od 3000 KM od strane načelnika općine Tešanj g-dina Suada Huskića, ubrzo uslijedilo praćenje drugih organizacija i institucija te je se za vrlo kratko vrijeme došlo do značajne cifre u iznosu od 12000 KM koja se u narednom periodu treba realizirati i pomoći 12 mladih bračnih parova koji se vjenčaju i 12 novorođenčadi koja se rode u 2014.godini. Džemat Goldau iz Šwicarske donirao je 3000KM i od tih sredstava izdvojeno je i ovih 500KM, a nijet džematlija iz Goldau je da se njihovim sredstvima pomogne tri bračna para i tri bebe. Uz ovaj džemat sredstva sredstva je već uplatila općina Tešanj, a uskoro će ih u ovom primjeru slijediti općina Lukavac, Medžlis IZ Lukavac (Puračić), općina Bugojno.
Ovim putem pozivamo sve one koji žele podržati ovaj projekat na bilo koji način da kontaktiraju udruženje "Prosvjetitelj" i dogovore tehničke stvari oko realizacije podrške.
Sjetimo se i riječi našeg Poslanika Muhameda a.s. "Ženite se, jer vam žene doista donose blagoslov u kuće." (Bezzar)

Mladi bračni par Smajić u potpunosti opravdava riječ "mladenci", a  koja se koristi u našem narodu jer su se odlučili stupiti u brak vrlo mladi. Mersudin imaa nepunih 19 godina, a Nizama nepunih 18 godina. Vjenčanje je izvršio imam džemata Nezuk kojem pripada i mjesto Dugi Dio, Mirzet ef. Sinanović koji je se kako reče pozitivno iznenadio ovim gestom i akcijom udruženja "Prosvjetitelj" te istakao da je izuzetno sretan da postoje organizacije u našoj državi koje vode računa o našem narodu na istočnom bedemu Bosne. Smajići su skromna porodica koja se još 1997.godine vratila u Dugi Dio. U porodičnoj kući koja nije do kraja urađena (samo jedan sprat je kompletiran) žive naši "mladenci", zajedno sa roditeljima Mersudina i njegovom sestrom. Niko od njih nema stalno zaposlenje, a izvore primanja uglavnom ostvaruju od bavljenja poljoprivredom, uzgojom krastavca kornišona i drugih ratarski kultura. Smajići se od srca zahvaljuju svim dobrim ljudima koji su na ovakav nesebičan način i "darvianjem na šerbe" na ovaj način dali vjetar u leđa mladencima kako bi lakše započeli prve korake u svom zajedničkom životu. Svi ukućani imaju lične karte izdate u Zvorniku, a i mlada će odmah po sticanju punoljetstva isto da učini.

Udruženje "Prosvjetitelj" će nastaviti sa realizacijom ovog projekta u Podrinju i manjem entitetu, ali zbog ograničenog broja novčanih sredstava donijeti su kriteriji za dodijelu podrške mladim bračnim parovima i novorođenčadima.

Najvažniji kriteriji su:

Mladi bračni parovi moraju biti prijavljeni na području manjeg entiteta (lične karte izdate od MUPa RS), živjeti u manjem entitetu, biti vjenčani šerijatski ili općinski.

Novorođenčad - Roditelji prijavljeni na području manjeg entiteta (lične karte izdate od MUPa RS), vjenčani šerijatski ili općinski.

Podrška se trenutno daje socijalno ugroženijim bračnim parovima na preporuku autoriteta iz mjesta u kojima žive.

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je Vladar svjetova, znanih i neznanih, vidljivih i nevidljivih. On je Gospodar života i smrti, slobode i pravde, mudrosti i znanja. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas.

الذين ينقضون عهد الله من بعد ميثاقه و يقطعون ما امر الله به ان يوصل و يفسدون في الارض اولئك هم الخاسرون .

 „A oni koji krše već čvrsto prihvaćenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono što je Allah naredio da se održava, i prave nered na zemlji; oni će nastradati.“ (al-Baqara, 27)

Draga braćo i sestre, dragi sljedbenici najodabranijeg puta.

U našoj domovini Bosni i Hercegovini naša braća i sestre, komšije i prijatelji, zbog prilika u kojima žive, već nekoliko dana ukazuju na teško stanje i siromaštvo do kojeg smo dovedeni. Veliki broj naših ljudi je nezaposleno. Siromaštvo se stalno povećava, a veliki je broj i onih koji su na ivici gladi. Apatija i besperspektivnost ušli su duboko u naše živote. Mladi ljudi, koji su u svim društvima najjača snaga, teško ili nikako dolaze do prilika. Zavladala je gluhoća i izgrađen visoki bodljikavi zid prema tom našem običnom bosanskom čovjeku ispred institucija čiji je posao da reagiraju na socijalnu zapuštenost, kriminal i korupciju. Naši ljudi, svi građani ove zemlje, bilo da su muslimani, kršćani ili jevreji, u tome su, nažalost, jednaki.

Kao što smo uvijek, i sada pozivamo na solidarnost. Ovo su dani naše bosanske kušnje. Ne smijemo dozvoliti da ova kušnja preraste u smutnju, da se među nas posije sjeme fitneluka za nečije tuđe interese. Čuvajmo i pazimo jedni druge! Muhammed, a.s., ostavio je muslimanima vasijjet za teška vremena, a kojeg treba i mi danas da se držimo: „O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete s vašim Gospodarom, baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu“.

Zabrinuti smo zbog narušenog povjerenja naroda prema vlasti. To stanje previše dugo traje i mora se hitno mijenjati. Vlast mora služiti narodu koji ju je izabrao i mora odmah početi dijalog.

Zabrinuti smo zbog posezanja za nasiljem, prema ljudima i prema imovini. Slika spaljenih državnih institucija i ustanova, kao simbola ove države, za koju su pali mnogi životi, užasnula nas je. Taj čin se ne može ničim opravdati. Nadam se da nas je ta slika i opametila. Stalnim blokadama onih koji rade protiv narodnog interesa ova država je bačena na noge u mnogim područjima svoga djelovanja. Ipak, nadam se da ćemo i iz ovog belaja izaći jači i da ćemo hrabrije nastupiti u rješavanju nagomilanih problema.

U našem društvu se danas teško živi, i nije neko opravdanje govoriti da je i kod drugih teško. Pravi odgovor je pokazati odgovornost i uključiti sve ljude i pružiti im priliku da osjete da postoji osjetljivost vlasti prema teškim prilikama. U svim državama svijeta duh narodi se brusi da poštuju simbole svoje države. Kod nas u toj vrsti odgoja nešto debelo ne valja. Nad ovom činjenicom treba da se svi zamislimo: imami, učitelji, nastavnici i, posebno, univerzitetski profesori.

 Država je garancija opstanka naroda, ona je dom. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije zgrada; ono je simbol, bilo da je smješteno u zgradi ili  u šatoru. To je naša kuća u koju se ne dira, i koja se brani i životima, ako je potrebno.

Pravo je građana da vlastima ispolje svoje nezadovoljstvo na miran način. Tražimo i zahtijevamo da se naše dostojanstvo i pravo na život dostojan čovjeka poštuju. Ne tražimo da živimo od tuđeg rada, već priliku da svi jednako raspolažemo životnim resursima koje ova zemlja ima. U ovoj prilici podsjećam na riječi Allahovog Poslanika, koji je govorio da svi ljudi imaju jednako pravo na životne resurse: „vodu, vatru i pašnjake“. Tražio je od odgovornih da uspostave pravdu i pravednost među ljudima. Ne može vlast uzurpirati prava ljudi, a očekivati da je narod poštuje.

Zahtijevamo da se uspostavi pravda, a da se uzurpatori državnih resursa, na koje svi polažemo pravo, spriječe u nezakonitom bogaćenju. Tražimo da se mladim ljudima pruži prilika da pokažu svoju kreativnost i ispolje pozitivnu energiju! Nemojte da zajedno gledamo kako plamen siromaštva guta njihove živote, isto onako kako je gutao zgrade.

Prema ljudima koji ovih dana mirno protestuju tražimo da se pokaže poštovanje i razumijevanje.

Suzdržavamo se od neodgovornog uplitanja u tešku političku svakodnevnicu u našoj zemlji, ali želim s ovog mjesta jasno poručiti: Ko god na nasilju, rušenju i paljevini dođe na vlast, huda će mu biti ta vlast!

Sjetimo se h. Alije, koji je rekao da je „gori jedan dan anarhije od godina nepravedne vlasti“. Možda ova vlast nije ispunila naša očekivanja, ali gora bi nam bila uzurpatorska.

Jedini ispravan i prihvatljiv put za rješavanje socijalnih i političkih pitanja jeste zakonom predviđena procedura u institucijama ustavno-pravnog poretka. Sve izvan toga je nasilje. Zbog toga apeliram na mir i suzdržanost! Neka naši zahtjevi budu jasni i glasni, ali nemojmo rušiti vlastitu kuću, jer nam valja u tuđoj podstanarima biti!

Allahu Uzvišeni, svima nam prosvijetli um: da vidimo ono što je pred našim očima, a ne da od očaja ljudi okrećemo glavu. Neka se nikada više ne nađe među nama onaj koji će dignuti ruku na: ljude, imovinu i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Amin!

 

petak, 14. februara 2014. god.

minber.ba

Piše: Muhamed Jusić

Društveni aktivizam i muslimani

Islam na sve što čovjek čini gleda iz vječne perspektive odnosa dobra i zla. Pa tako i društveni aktivizam, kako se on definiše danas[1], sam po sebi nije ni dobro ni zlo, nego nešto što se de­finiše namjerom (nijjet),odnosno univerzalnim etičkim sudom, tako da dobročinstvom (ihsan) možemo smatrati onaj društveni aktivizam koji je u službi promovisanja dobra, pravde i istine te suzbijanja zla, nepravde i laži. Osnovna kur’anska maksima je da se društveni odnosi trebaju temeljiti na promociji dobra,dobra na koje se podstiče, a koje se ne nameće.

U Kur’anu Uzvišeni Allah veli: ...i potpomažite se u dobročin­stvu i bogobojaznosti, a ne podržavajte se u grijehu i neprijatelj­stvu...(El-Ma’ide, 201)

U islamskoj etici dobro je određeno Bogom. Dobro je ono što je Bog odredio kao dobro i o čemu je čovjeka obavijestio, upoznao i poučio kroz Objavu, Razum i Intuiciju. Tako se određenje do­brog postupanja u islamskoj etici podudara sa određenjem šeri- jatski ispravnog postupanja. Dobro je ono čime je Bog zadovoljan (radi)i što nam u zadovoljstvu Njegovom donosi sreću (se‘ade), što nas uvodi u Džennet.[2]

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove moje, i uđi u Džennet moj. (El-Fedžr, 27-30)

Zato je logično da su polazeći od ovih principa islamski prav­nici (fukaha)zabranjenom proglasili svaku društveni aktivnost koja za cilj ima promovisanje nereda, razdora među ljudima, ne­prijateljstva ili sijanje sumnje (fitna)u društvu. Tako da, iako u djelima klasičnih islamskih autora nalazimo brojne primjere podsticanja na suprotstavljanje društvenim zli­ma, nalazimo i propise o zabrani pobune (hudrudža)protiv legal­nih i legitimnih vlasti na nasilan način.

Pojam društvenog aktivizma

Zato ako prihvatimo pojam društveni aktivizamonda mo­žemo reći da on kod muslimana počiva na kur’anskoj instituciji podsticanja na dobro i odvraćanja od zla. Islamska institucija podsticanja (naređivanja) na dobro i od­vraćanja od zla je neka vrsta garancije da muslimanska zajednica nikada ne potone u nemoral i da se među muslimanima ne pojavi prešutno odobravanje loših postupaka pojedinaca ili skupina.

Kur’an i sunnet su prepuni primjera u kojima se od vjernika traži da se međusobno podstiču na činjenje dobra i da jedni dru­ge sprečavaju kada neko od njih posrhne i počne činiti ono što ne priliči vjerniku ili kada se u svijetu oko njih pojavi zlo bez obzira od koga dolazilo.

Rekao je Uzvišeni Allah: I neka među vama uvijek bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati -    oni će biti spašeni. (Alu Imran, 104)

Međutim bitno je naglasiti da kod muslimana nije obaveza samo jedne skupine ljudi da se u društvu bore za promociju do­bra ili da se bore protiv društvenih bolesti. Naprotiv, svaki musli­man i muslimanka je pojedinačno zadužen da na tom planu učini koliko je u njegovoj mogućnosti. Bez sumnje bi “društveni akti­vizam” koji počiva na islamskim vrijednostima trebao počinjati od individualnog aktivizma svakog pojedinca koji to shvata kao svoju vjersku obavezu, a tek onda bi on mogao poprimiti neke oblike kolektivnog organizovanja ili specijalističkih grupa.

Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.[3]: “Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) rukom, a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima, a ako ni to ne bude u stanju, neka ga ba­rem srcem prezire, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)

U duhu sa spolnom osjetljivošćukojom se Kur’an obraća vjer­nicima ova obaveza je nedvosmisleno upućena kako muslimani­ma tako i muslimankama. U Kur’anu Allah, dž.š., kaže: A vjernici i vjernice su prijatelji i zaštitnici jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju... (Et-Tewba, 71)

Podsticanje na dobro

U ovom kontekstu islamski izvori naglašavaju kako je veoma važno da djela i postupci onoga koji druge poziva na Pravi put i koji ih odvraća od krivog, budu u skladu sa njegovim riječima. Rekao je Uzvišeni Allah: Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se nećete opametiti?(El-Bekare, 44) Drugim riječima, svako bi, prvo, trebao svojim ličnim primjerom promovisati dobro, a kloniti se zla, pa tek onda biti zagovornik istih u javnoj sferi.

Odnosno pristup islamskih klasika je uvijek bio da se čovjek treba prvo zagledati u svoje grijehe i propuste pa tek onda u one koji drugi čine. A upravo je u našoj BiH javnosti, prava rijetkost samokritika bilo kakvog oblika. Naravno, onu samokritičnost po­jedinca prema samom sebi teško možemo evidentirati, zato nam ostaju samo rijetki primjeri onih koji unutar istog esnafa kriti- kuju druge za one “grijehe” koje i sami čine. Rijetko ćemo naići na primjere konstruktivne samokritike unutar istih društvenih krugova. Rijetki su novinari koji su spremni kritikovati vlasti­ti rad ili profesionalnost svojih kolega (tu ne spada personalno razračunavanje jednih sa drugima), rijetke su kritike iz vjerskih krugova koje su upućene prema vlastitoj zajednici. A upravo to ovaj kur’anski ajet zahtijeva. Poslanik, s.a.v.s., jednom je prilikom rekao: “Pomozi svom bratu kada mu se čini nepravda i kada on čini nepravdu.” Ashabi rekoše: “Razumijemo da mu trebamo po- moći kada mu se čini nepravda, ali kako da mu pomognemo kada on čini nepravdu?” Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Tako što ćete ga spriječiti da čini zlo”

Prema mišljenju Abdu-l-Hamida el-Bilala, autora djela Meto­de da‘veta u sprečavanju i otklanjanju loših djelajoš jedna od oso­bina kojima se mora odlikovati onaj ko druge podstiče na dobro i odvraća od zla jeste strpljivost(sabur)[4].

Onaj koji naređuje dobro i zabranjuje loše sigurno će se suo­čiti sa otporom i protivljenjem onih na koje se to odnosi, jer im on zabranjuje ono što odgovara njihovim prohtjevima i ono na što su oni navikli. Vidovi tog otpora manifestuju se na različite načine. Ponekad to može dovesti do fizičkog zlostavljanja, ma­terijalnih gubitaka, lažnih optužbi, vrijeđanja pa čak i ubistva. Međutim onaj ko se zavjetovao da će služiti Bogu i promovisati dobro, mora biti spreman na podnošenje neprijatnosti.[5] Upravo je to Uzvišeni Allah naredio Svom Poslaniku riječima: I otrpi ono što oni govore. (El-Muzzemmil,10)

A nerijetko je ta nespremnost da se uhvati u koštac da druš­tvenim zlom, čak i u muslimanskoj duhovnosti, dovodila do ra­zvoja oblika religioznosti koji su bili “povučeni u sebe” i isključeni iz društvenih tokova.

Ti oblici duhovnosti su se razvijali, iako nalazimo da je Poslanik, a.s., podučavao ashabe da je: “Vjernik koji se uključuje u društvene tokove (miješa se sa ljudima) i strpi se na uvredama kojima bude izložen (zbog promovisanja dobra) bolji kod Allaha od onoga koji se ne miješa sa ljudima i ne strpi se na njihovim uvredama.”

U životopisu poznatog ashaba Umejra ibn Habiba nalazi se njegova oporuka sinovima u kojoj ih podučava ovom temeljnom pravilu islamskog aktivizma (dave),gdje im kaže: “Ako neko od vas želi ljude podsticati na dobro a odvraćati ih od zla, neka se pripremi na strpljivost i uznemiravanje, čvrsto uvjeren u nagradu kod Allaha, dž.š., za to, jer onaj ko je siguran u Allahovu nagradu neće osjetiti tegobu tih uznemiravanja”[6]

Međutim većina nas danas se rukovodi principima oportuniz­ma i nije spremna sukobiti se sa moćnim društvenim establiš- mentima, iako to islam, ali i druge vjere i moralni sistemi vrijed- nosti, od nas zahtijevaju ukoliko vide da su principi istine i pravde ugroženi. Ljudi jednostavno nisu spremni na žrtvu, a žrtva je bit vjere. Zato nalazimo ovoliko insistiranje onih koji su o društve­nom aktivizmu pisali na osobinama onoga ko tim putem krene.

Kao što su Kur’an i sunnet na više različitih načina naglasili obavezu svakog vjernika da ponaosob bude uključen u društvena zbivanja s ciljem da promoviše dobro i sprečava zlo, tako u njima nalazimo i brojne primjere različitih oblika takvog društvenog aktivizma; od aktivizma u radu sa socijalnim slučajevima, pomoći siročadima, zaštiti prirodne sredine do, uvjetno rečeno, političkog aktivizma. Za svaku od tih društveno korisnih aktivnosti islam obećava veliku nagradu ili sevab. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Od vjere (iman)je i da ukloniš nešto što ljudima smeta na putu.”

Ovo su neki od primjera društvenog aktivizma na koji Kur’an ili sunnet podstiču.

Društveni aktivizam u socijalnim pitanjima

Islamski propisi i vrijednosti koje on naučava naročito insi­stiraju na socijalnoj pravdi, te suosjećanju i solidarnosti unutar društva i zajednice.

Iako je “većina socijalnih odredbi objavljena nakon Hidžre u Medini, kada je formirana muslimanska zajednica i država, prvi pisani ustav u povijesti što ga je Muhammed, s.a.v.s., pripremio, sadržavao je niz socijalnih odredbi kao obavezu vlasti. Iz fonda Bejtu-l-malfinansirana su sva takva davanja građanima u stanju materijalne nužde. Posebni su bili zaduženi da obilaze, otkrivaju i pomažu one u finansijskoj i drugoj potrebi, a halifa Omer, r.a, je i sam to činio... Punu i jednaku zaštitu uživali su i kršćani i Židovi u islamskom carstvu tokom čitave povijesti velike svjetske kultu­re... Islam je primarno polazio od težnje da muslimani vlastitim snagama i sredstvima, doživljavajući to kao vjersku dužnost, rje­šavaju zatečene probleme, a ne državnom prisilom, kako je to bilo na drugim područjima”.[7]

I upravo je ovo još jedan dokaz specifičnog pristupa islama društvenom aktivizmu koji uvijek počiva na individualnom an­gažiranju. Iako u Šerijatu nalazimo propise kojima se država ili institucije zajednice obavezuju da brinu o socijalno ugroženim kategorijama društva (kroz propise o obaveznom izdvajanju ze- kata - u prvim stoljećima zekat je ubirala i raspoređivala država -    o bejtu-l-malu i sl.), ipak ostaje da je obaveza svakog vjernika da pomogne (materijalno ili na neki drugi način) u skladu sa svojim mogućnostima svakog onog kome je potrebna pomoć.

Zato nalazimo da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije pravi musli­man onaj ko zanoći sit, a njegov komšija gladan.” Drugim riječi­ma, musliman ne treba da čeka da država riješi probleme socijal­no ugroženih (iako to prema Šerijatu ostaje njena obaveza), nego treba učiniti sve što je u njegovoj moći da olakša patnje onih koji nisu u poziciji da se sami o sebi staraju.

Pripovijeda se kako je halifa Omer, r.a, dok je bio na čelu dr­žave noću izlazio i na svojim leđima krišom nosio pomoć onim porodicama u Medini za koje je znao da im je pomoć potrebna. Tek kada je Omer, r.a., preselio na drugi svijet pojavio se pred
državnim vlastima velik broj onih koji prvi put traže pomoć i koji su rekli kako im je do tada neko doturao pomoć noću i da se zbog toga nisu obraćali državi. Sa smrću Omera ta pomoć je nestala. Njegov sin Abdulllah, koji je prisustvovao njegovom gasulu[8], re­kao je da mu tek nakon što je čuo za ovo postalo jasno zašto je njegov otac ima tragove užeta urezane u svojoj koži na leđima, iako nije radio teške fizičke poslove.

Omer, r.a., tako je postupao zato što je bio svjestan da njegov rad na pomoći siromašnim sa pozicije državnog službenika koju obnaša ne može nadomjestiti njegovu obavezu da kao pojedinac musliman pomaže siromašne, što je i činio.

Ovdje je bitno naglasiti da u praksi prvih generacija musli­mana nalazimo jako puno primjera kako su trajno nastojali rije­šiti problem siromaštva radije kroz stvaranje općeg društvenog prosperiteta i uvjeta za privređivanje nego kroz navikavanje na život od pomoći drugih, i to kroz često spominjanu devizu kako je bolje “siromašnom dati štap da lovi ribu nego mu svaki dan davati ribu”.

Ali kada su dolazili u kontakt sa onima kojima je pomoć po­trebna tada se pomoć njima nalazila na vrhu liste njihovih priori­teta, nerijetko su prema kur’anskim instrukcijama drugima davali prednost nad vlastitim potrebama.

Tako se prenosi da je jedan od učenih tabitabi‘ina[9] Abdullah ibn El-Mubarek sa svojim prijateljima krenuo na hadž u Meku. Kada su na svome putu prošli kroz nekoliko gradova, desilo se da im ugine ptica za lov koju su imali sa sobom. Abdullah je na­redio da se ptica baci na obližnje smetljište i dok su se njegovi prijatelji bili udaljili, on se zadržao toliko da je mogao primijetiti jednu djevojku koja je izišla iz obližnje kuće i uzela bačenu lešinu. Abdullah je došao za njom do njezine kuće i upitao je o razlogu zbog kojeg je uzela lešinu. Djevojka mu je odgovorila kako ona živi sama sa bratom i kako nemaju ništa osim ono odjeće na sebi, te kako se hrane samo onim što nađu na smetljištu. Još mu je ispričala kako je njihov otac bio bogat i kako su im zbog nečijeg zuluma (nepravde) uzeli sve što su imali, a oca ubili.

Pogođen njezinom pričom Ibn El-Mubarek je naredio da se karavana vrati, a zatim je upitao onoga kod kojeg je bio ostavio svoj novac o iznosu s kojim raspolaže. Ovaj mu je rekao da ima hiljadu dinara. Abdullah mu je naredio da mu odbroji dvadeset dinara koliko mu je potrebno da se vrati kući, a ostatak da da sirotoj djevojci. “Ovo nam je bolje od toga da obavimo hadž ove godine”, dodao je i vratio se u daleki Merv.[10]

Ekološki aktivizam

Za islamski ekološki aktivizam od ključne je važnosti shva- tanje islamskog pogleda na prirodu, svijet i čovjekovo mjesto u njima. Naime, islamska ekološka etika počiva na principima čo­vjekovog namjesništva (hilafet) na Zemlji i ukazanog povjerenja (emanet) od Boga da upravlja ovim svijetom.

Čovjek, prema Kur’anu, nije gospodar prirode, ona je radi nje­ga stvorena (I On je vama sve što je na zemlji stvorio- Kur’an), on je samo Božiji namjesnik koji mora pokazati visok stepen odgo­vornosti u tome kako raspolaže prirodnim resursima koje Kur’an drži Božijim blagodatima čovjeku.

U današnjem svijetu čovjek je postao centrom svih vrijedno- sti, što je dovelo do devalvacije svega ostalog što je Bog stvorio. Stavljajući samo čovjeka u centar kosmosa savremena civilizacija je mnoge vrijednosti gurnula ustranu, pa tako i prirodu koja nas okružuje i s kojom smo, htjeli to ili ne, povezani. Neko je davno primijetio da je onog momenta kada je fizika postala glavna pri­rodna nauka nestalo čovjekovog intelektualnog i emotivnog od­nosa prema prirodi, od tada počinje “nemilosrdno novovjekovno podređivanje prirode kao objekta apsolutnoj suverenosti čovjeka kao subjekta”.

Istovremeno, kur’anski koncepti hilafeta, namjesništva, i ema- neta proizlaze iz principa tevhida.Kur’an objašnjava da ljudski rod ima povlaštenu ulogu među Allahovim stvorenjima na Ze­mlji: čovjek je izabran kao halifa, namjesnik i zastupnik i odgovo­ran je za vođenje brige o ostalim Allahovim stvorenjima. Svakom pojedincu je dat ovaj zadatak u vidu ukazanog Božijeg povjerenja. Međutim Kur’an u više navrata upozorava vjernike da ne budu arogantni, jer nisu bolji od drugih stvorenja.

Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas. (El-Enam, 38)

Stvaranje nebesa i Zemlje je, sigurno, veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (Gafir, 57)[11]

Poticaja za ekološki aktivizam u Kur’anu i sunnetu imamo na­pretek: od ličnih postupaka Poslanika, a.s., do ajeta i hadisa koji obećavaju nagradu (sevab) svakom onome ko se namjesnički od­nosi prema svijetu koji ga okružuje.

Poslanik je vjerovao da svemir i sve stvoreno u njemu - životi­nje, biljke, voda, zemljište - nije stvoreno da bude čovjekovo vla­sništvo. Čovjeku je omogućeno da koristi resurse, ali ih on nikada ne može posjedovati. Stoga islam dopušta posjedovanje zemljišta, ali uz ograničenja: vlasnik, naprimjer, može posjedovati zemljište samo ako ga upotrebljava; kada to prestane činiti, mora se opro­stiti od svoga posjedovanja.

Poslanik je priznavao čovjekovu odgovornost pred Bogom, ali je uvijek zadržavao poniznost. Stoga veli: “Ako nastupi Sudnji dan, a neko od vas bude u ruci imao sadnicu i bude u stanju po­saditi je prije nego što on nastupi, neka je posadi!”, sugerirajući da čak i kada su sve nade za čovječanstvo izgubljene, treba podržati unapređenje prirode. Vjerovao je da je priroda sama po sebi do­bro, makar čovjek od nje ne imao konkretnu dobit.

Isto tako, Poslanik, a.s., podsticao je vjernike da dijele zemalj­ske resurse. Rekao je: “Muslimani imaju jednaka prava u pogledu tri stvari: vode, ispaše i vatre.” Smatrao je grijehom uskratiti vodu žednome.

Poslanikov odnos prema održivoj upotrebi zemljišta, zaštiti vode i postupanju prema životinjama još je jedna ilustracija nje­gove filozofije okolice.[12]

Osim toga, Poslanik, a.s., rekao je kako je čistoća pola vjere, otud obaveza vjernika da brine o čistoći, između ostalog, i okolice u kojoj živi. Borba za čist grad, rijeku, šumu i okolicu u kojoj živi postaje način na koji vjernik dokazuje svoju vjeru.

Jednim drugim povodom, Poslanik, a.s., rekao je: “Koji god musliman zasadi voćku ili posije neku biljku, pa njihove plodove budu jele ptice, ljudi ili životinje, to će mu se računati kao sada- ka” (Buharija, III:513)

Ovakvih i sličnih predanja ima napretek, a sva ukazuju na to kako musliman dokazuje svoju vjeru boreći se za zaštitu okolice u kojoj živi.

Društveno-politički aktivizam

Jedan od ključnih pojmova Kur’ana i islama kao vjere, ali i apsolutnoj većini onih koji su o isla­mu pisali, jeste pojam zajednice (ummet). Nema nikakve sumnje da islam znači stvarati zajednicu utemeljenu na pravdi, zajednicu u kojoj je svrhovitost Zakona Božijeg učinjena mogućom, a nije samo zbir naloga za privatno ponašanje. U raspravi između onih koji daju prvenstvo društvu i onih koji naglašavaju prvoznačnost onom pojedinačnom, islam zauzima središnji smjer i vjeruje da je ta polarizacija, zapravo, utemeljena na lažnoj dihotomiji. Ne postoji bilo kakvo društvo bez onog individualnog, niti ono indi­vidualno može preživjeti bez društva. Društvena narav ljudskog bića je sastavni dio mudrosti Božijeg stvaranja.[13]

O   dilemi odnosa kolektivnog i individualnog jedan drugi autoritativni autor Muhamed Hamidullah veli: “Razvijajući kod ljudi osjećaj ličnosti, islam isto tako zahtijeva da se oni osjećaju kao članovi zajednice kojoj pripadaju. To se vidi u svim njego­vim propisima, vjerskim kao i svjetovnim. Obavljanje namaza je uglavnom kolektivno. Hodočašće je još očitiji primjer, jer se vjer­nici, koji putuju sa svih strana svijeta, susreću na jednom istom mjestu. Kolektivni aspekt posta se očituje u činjenici da se on održava istovremeno za vjernike čitavog svijeta. Potreba za jed­nim halifom, obaveza plaćanja poreza - zekata, namijenjenog za zajedničke potrebe itd., sve to upućuje na jedan isti zajednički cilj. Razumije se da u kolektivnoj solidarnosti postoji jedna sila koju ti isti ljudi pojedinačno nemaju.

Iz razloga poznatih samo Njemu, Bog je različito obdario po­jedince: dvoje djece istog bračnog para, dva učenika istog razre­da, nemaju uvijek iste kvalitete ili sposobnosti. Sva zemljišta nisu isto plodna. Klime se također razlikuju. Dva stabla iste vrste ne rađaju isto po količini i kvalitetu.

Svako biće, svaki dio jednog bića ima svoje osobitosti. Izvlače­ći zaključak iz te prirodne činjenice, islam potvrđuje istovremeno izvornu jednakost sviju, i individualnu različitost: svi su stvorenja istog Gospodara, a za dobivanje Božije naklonosti nije odlučna materijalna superiornost. Jedini kriterij veličine pojedinaca je po- božnost. Konačno, život na ovom svijetu je prolazan i treba da postoji razlika u ponašanju između čovjeka i životinje.[14]

Upravo zbog ovoga, ali i činjenice da će se ljudima na Sud­njem danu suditi kao pojedincima a ne kao kolektivima ili za­jednicama, kao i u prethodnim primjerima, odgovornost za to u kakvom stanju se nalazi društvo i zajednica u kojoj živimo počiva prvenstveno na pojedincu koji u skladu sa svojim mogućnostima mora biti involviran u ono što se oko njega dešava. Poslanik, a.s, rekao je: “Ko se ne brine o pitanjima muslimana nije od njih”

Međutim brinuti za probleme zajednice, kroz historiju, ali i danas, značilo je uhvatiti se u koštac sa postojećim stanjem stvari, a samim time i sa akterima koji takvo stanje održavaju. Zato je hi­storija islama prepuna primjera odvažnih pojedinaca koji su ustajali protiv nepravde, nasilja, nepotizma, rasipništva, neodgovor­ne vlasti i onoga što su smatrali da su društvene bolesti njihovog vremena, nerijetko dolazeći u konflikt sa vlastima koje za njihove dobronamjerne kritike nisu i imale previše razumijevanja.

A muslimani su još u prvim generacijama ashaba učili da spremno ustaju protiv svega što smatraju da su pogreške ljudi koji obnašaju vlast. Bitnije od toga, ne samo da su brojni ashabi i tabi‘ini pokazivali kako se ne treba popustiti pred korumpiranim i tiranskim režimima, nego su kada su bili u poziciji da obnašaju neku odgovornu poziciju činili sve da pokažu kako oni koji ob­našaju javnu funkciju moraju biti spremni da slušaju stav učenih i naroda i da se povinuju njihovoj volji, te pokažu odgovornost tako što će učiniti svoje postupke transparentnim.

Zabilježeno je kako je Omer, r.a, jednom prilikom iz držav­ne kase nekim povodom svim ashabima koji su živjeli u Medini za vrijeme njegove vladavine poklonio po jedan ogrtač (džubu). Kada je tog petka u sedmici izašao pred okupljene ashabe da održi hutbu na džumi i kada se ispeo na minber, vidjelo se da je njegov ogrtač skrojen od dva rasječena ogrtača jer je bio krupan. Čim je on počeo govoriti, neko od prisutnih je ustao i pitao otkud njemu dva džubeta da ih raskroji i sebi skroji jedno veće, ako je svima dodijelio po jedno onda je toliko trebao uzeti i sebi bez obzira što je on vladar islamske države i taj koji je nagradu dao jer je nije dao od svog novca nego zajedničkog. Omer je pohvalio njegov istup i zatražio da odmah razjasni situaciju kako ne bi dao povoda da se stvaraju špekulacije oko načina na koji on obnaša svoju funkciju. Zato je zatražio da se javi njegov sin Abdullah ako je prisutan u džamiji i da objasni otkud Omeru dva plašta. Abdullah je rekao da je on vidio kako je očev plašt koji je dobio mali jer je Omer bio krupan čovjek, pa mu je on odlučio pokloniti svoj, koji je s pravom kao i ostali dobio, da sebi skroji jedan plašt koji će mu dobro pristajati.[15]

Čitave knjige su u islamskoj tradiciji napisane o odnosu uleme i   vlasti o tome kako se ulema (učeni ljudi) trebaju čuvati “vlada­revih vrata” i o tome kako vlast treba savjetovati, ali u isto vrijeme paziti da joj se ne bude servilan.

Prenosi se kako je Amru ibn Ubej, istaknuti alim mutezilskog pravca ušao kod vladara El-Mensura i rekao mu. “O vladaru pra­vovjernih, Bog će te pitati za svaku zerru dobra i zla koje počiniš, a ummet (narod) će svjedočiti protiv tebe i sporiti se s tobom na Sudnjem danu. Bog nije zadovoljan da činiš išta što ti ne bi volio da tebi drugi urade. Ti ne bi bio zadovoljan da Bog prema tebi ne bude pravedan, zato budi pravedan prema svojim podanicima, a znaj da, kako sada stvari stoje, iza tvojih vrata bukti vatra koju je rasplamsala nepravda.”

Tada Selman ibn Mudžalid, koji je stajao iznad El-Mensurove glave, reče: “O Amru, otežao si vladaru pravovjernih (nasekirao si ga).” Amr upita: “O vođo pravovjernih, ko ti je ovaj?” Halifa reče: “Tvoj brat, Selman ibn Mudžalid.” Amr mu tada reče: “Teško se tebi, o Selmane! Vođa pravovjernih će umrijeti i sve što sada vidiš će nestati, a i tebe jednom ovdje neće biti. Tada ti od koristi neće biti ništa osim dobrih dijela koja si učinio. Moja blizina vladaru je bolja za njega od tvoje, jer ti mu ne daješ prave savjete i ne daš mu da dođe u kontakt s onima koji bi ga iskreno posavjetovali. O vođo pravovjernih, ovi koji te okružuju su te uzeli za stepenice preko kojih se penju da zadovolje svoje prohtjeve.” El-Mensur ga upita. “Pa šta da radim?” “Pozovi mi ti svoje prijatelje (ulemu kao što si ti) pa da ih ja postavim na pozicije a zamijenim ove koji to rade sada.” On odgovori: “Pozovi ih ti tako što ćeš početi činiti dobro. Kada ti ne bi dopuštao da tvoji podređeni ne čine osim ono što je dobro i pravedno, mnogi bi se od njih ostavili posla, a ti bi dobio saradnike koji sada i ne pomišljaju da rade za tebe.”[16] U islamskim bibliotekama od Mašrika do Magriba se nalaze tomovi djela istaknutih islamskih autoriteta od klasika Ebu Ha- mida el-Gazalija (Savjeti vlastima)do sina ovih naših prostora Hasana Kjafije Pruščaka (Temelji mudrosti o uređenju svijeta)koja su pisali kao savjete i konstruktivne kritike vlastima u kojima ih upozoravaju na greške koje čine i daju im savjete kako da u duhu islamskog učenja poprave svoje ponašanje. Ta djela su pisana u formi knjige i prepisivana kako bi i javnost bila upoznata sa nji­hovim sadržajem i na taj način uključena u javnu raspravu o pro­blemima društva u kojem žive.

To društveno angažiranje učenih ljudi (uleme) u korigovanju ponašanja eksponenata vlasti se kretalo od tajnog savjetovanja vladara (munasaha), kojeg su brojni favorizovali plašeći se da će u tadašnjim društvenim okolnostima javna kritika proizvesti kontraefekat i još više učvrstiti vladare u njihovom despotskom ponašanju, do javnih sukobljavanja s njima.

Porodični aktivizam

Rekli smo već ranije da je osnovni princip u islamskoj tradiciji u onome što mi danas nazivamo “društveni aktivizam” da mi sami živimo “dobro” u koje pozivamo i da se klonimo “zla” koje drugi­ma zabranjujemo. Zato je posebno zanimljiv koncept porodičnog aktivizma, i to podjednako sa aspekta teorije savremenog druš­tvenog aktivizma i islamskih postulata. Tako je jedna od prvih in­strukcija poslanika Muhameda, a.s., koja mu je od Boga došla u Meki kada je počeo sa svojom poslaničkom misijom popravljanja (islah)društva u kojem je živio bila i opominji porodicu svoju naj­bližu.Kroz godine poteškoća za Poslanika, s.a.v.s., koje će uslijedi­ti, njegova porodica će se, pored Božije pomoći i snage Poslaniko­ve vjere, pokazati kao jedan od najbitnijih elemenata uspjeha.

Zato i ne čudi da savremene teorije društvenog aktivizma sve češće skreću pažnju na potencijal porodice. Primjer jedne takve teorijske i praktične razrade potencijala porodice u poslovima društvenog aktivizma nalazimo u knjizi Roberta Vargasa “Fami- ly Activism - Beginning with Family and Friends” (Berrett-Ko- chler Publishers, Inc. San Francisco, 2008.) koja daje konkretne primjere i nudi čitav niz iskustava o tome kako i danas porodica može biti kvalitetan subjekt društvenog aktivizma.


[1]      Pod pojmom (društveni) aktivizam najčešće podrazumijevamo akcije kojima se javno i direktno radi na postizanju određenih društvenih ili političkih ciljeva (Prema bro­šuri CNC-a: Neformalno obrazovanje i aktivno učešće mladih).Društveni aktivizam predstavlja aktivnost pojedinaca ili grupe čije su aktivnosti usmjerene ka realizaciji zajedničkih ciljeva koji mogu biti raznovrsni, od političkih, ekonomskih, ekoloških, feminističkih i sl. (Izvori: Grupa autora/ki, Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, Fe­ministički krug, Beograd, 1999.; Slobodanka Nedović, Savremeni feminizam,Centar za slobodne izbore i demokratiju (CESID), Beograd, 2005.)

[2]       Dževad Hodžić: Uvod u islamsku etiku,Sarajevo, 1999., 81.

[3]S.a.v.s.i a.s.su skraćenice od arapskih fraza kojima se prema muslimanskoj tradiciji priziva Božiji blagoslov na poslanika Muhameda svaki put kada se on spomene.

[4]           Druge osobine na kojima on insistira da se njima treba odlikovati svako onaj ko se upušta u ovakvu vrstu društvenog aktivizma su: mudrost, spoznaja Allaha i izuča­vanje nauke kako bi se znalo šta je dobro a šta zlo, iskrenost, uzoritost, skromnost, sposobnost da se sasluša drugi i blagost.

[5]           Abdu-l-Hamid el-Bilal, Metode daveta u sprečavanju i otklanjanju loših djela, Saraje­vo, 1997., 26.

[6]       Ahhmed ibn Hanbel, Ez-Zuhd, 

[7]           Sulejman Mašović, Socijalna funkcija islama, Zbornik radova III simpozija: Etika u islamu, Zagreb, 1991. 227.  

[8]       Islamsko vjersko kupanje umrlih muslimana.

[9]       Druga generacija muslimana nakon ashaba (drugova Poslanika, a.s.)  

[10]Isma'il ibn Kesir, El-Bidaje ve-n-nihaje, Mektebetu-l-Mearif, Bejrut, 1973., drugo iz­danje, 20/203.

[11]   De Chatel, Francesca, Muhammed, a.s. - preteča ekološke svijesti, Preporod, br. 9/754, 01.05.2003., sa engleskog: Fikret Pašanović.

[12]    Isto.

[13]    Seyyed Hossein Nasr, Srce islama - trajne vrijednosti za čovječanstvo, Sarajevo, 2002.,  

14]Muhamed Hamidullah, Uvod u islam,Zagreb, 1993., str. 48.

[15]Kazivanje je zabilježeno u brojnim biografijama o drugom halifi Omeru. Vidi: Mah- du es-Sevab fi fadail Emiri-l-muminin Omer ibn El-Hattab,Ibn El-Muberid, Medina, 2000.                                                                                                                         

[16]    El-Bejhakij, El-Mehasin ve el-Musava,II, 28. takvim za 2010.                  

Izvor: Takvim za 2010. godinu

rijaset.ba

BUGOJNO: Podrška Naseru Oriću

Objavljeno u Vijesti iz zemlje i svijeta

Neformalna grupa građana Bugojna u petak je organizovala šetnju podrške za ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića.

U protestnoj šetnji ušestvovalo je više od hiljadu Bugojanaca, koji su na ovaj način izrazili podršku Oriću i drugim pripadnicima Armije RBiH za kojima je Republika Srbija proteklih dana raspisala međunarodnu potjernicu, tereteći ga za ratni zločin za ratni  protiv srpskih civila u mjestu Zalazje i Donji Potočari u opštini Srebrenica 12. jula 1992. godine.

U ime organizatora skupa podrške Oriću, prisutnima se obratio Hamza Malbašić.

"Svi znamo da Naser Orić nije zločinac i znamo od koga dolazi propaganda. Ovo je naš mali znak da iskažemo spremnost da branimo BiH. Ovo su bili mirni protesti, a spremni smo na sve da BiH ostane jedinstvena država. Ovaj naš skup ne znači da mi mrzimo druge i drugačije, i spremni smo na suživot. Ali, blatiti našeg ratnog komandanta je sramotno, i nismo mogli ostati gluhi na to" - poručio je Malabašić.

Šetnja podrške okončana je pola sata nakon početka i protekla je bez i jednog incidenta a veliki broj građana je nosio transparente na kojima je pisalo „Svi smo mi Orić“.

 bug.ba

 

U džematu Jošanica zvorničkog Medžlisa, organizovano je predavanje za žene na temu „Utjecaj elektronskih medija (TV, internet...) na djecu“ koje se održalo u džamiji Jošanica pred dvadesetak žena, a predavač je bila muallima Emina Hajdarević iz Zvornika koja je ujedno predvodnica sektora "Prosvjetitelja" za afimraciju žene muslimanke u društvu. U organizaciji udruženja "Prosvjetitelj" ovo predavanje je održano u nedjelju 2.februara poslije klanjanja Jacija namaza i ovo je nastavak podrške "Prosvjetitelja" za korisna druženja žena muslimanki kako bi zauzele svoje mjesto u društvu koje im i pripada.

Muallima Hajdarević je prisutne sestre podsjetila na odgovrnosti koje žene nose sa sobom i obaveze koje imaju jer stub jedne islamske porodice je supruga-majka.
Muškarac kao glava porodice mora voditi brigu o opskrbi svoje porodice, a ona, supruga, mora brinuti o pravilnoj raspodjeli svega onog što on obezbjedi, ona se stara o miru, spokoju i harmoniji u svakom kutku kuće, jer kako kaže Resulullah s.a.w.s., u hadisu: ”Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za nju, žena je pastirica u kući svoga muža i njegove djece i odgovorna je za svoje stado…” (Mutefekun alejh). Znači, u jednoj ovakvoj situaciji, žena je odgovorna za ispravnu organizaciju te opstanak ove zajednice, za njeno održavanje i svakako odgajanje jedne nove generacije. Savremeni izazovi informacione tehnologije unose jednu novu dimenzije u zaštiti porodice. Najbolji način za borbu protiv anomalija koje izazivaju savremeni mediji jeste pravovremena edukacija žena muslimanki na temu kako pravovremeno i adekvatno dijelovati prema vlastitoj djeci u situacijama koje nastaju iz dana u dan.
Uz podsjećanje na obaveze i blagodati koje žene sa sobom nose, da jaki stubovi znače i jaku zgradu, prisutne su napoemnute da potreba današnjeg društva Bošnjaka je jaka žena i zdrava porodica kao temljna ćelija iz koje jedino može doći preporod ovog društva jer svaki preporod dolazi iznutra, a samo preporod može donijeti progres i napredak našem društvu kakav nam je potreban.
Predavanje je zavrseno poslije postavljanja pitanja prisutnih sestara muallimi Emini, a nakon toga se pristupilo pravom ženskom sijelu i druženju uz kahvu i kolače. Među okupljenima bile su žene iz mjesta Jošanica, Novo Selo, Liplje, Samari, Sultanovići, Grbavci i sve su izrazilo zadovoljstvo ovim lijepim događajem u nedjelju uveče u Jošanici.


www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Posjete

Danas
Jučer
Ove sedmice
Ovog mjeseca
Ukupno
2089
384
2819
3963
6991232

Ko je na portalu: 126 gostiju i nema prijavljenih članova

© 1993-2016 Udruženje "Prosvjetitelj" Srebrenica.