Bismillahir-Rahmanir-Rahim
„Gospodaru moj, Učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj“... (Kur'an)
Danas je 12. juli. Jučer je u Srebrenici, Srednjem Podrinju bilo između 50 i 100 hiljada ljudi i tako je svake godine od 08. do 11. jula.
Danas, 12. jula 2015. godine nema više tih 50 do 100 hiljada ljudi koji su jučer bili. Ostali su samo Bošnjaci, povratnici na svoja ognjšta da čekaju eventualne posljedice onoga što se jučer dešavalo u Potočarima. Posljedice već imamo, a one su dezorjentiranost i različita gledišta na događaj bez zajedničkog stava i mišljenja. Strasti se smirile još pođekoji status na fejsu oko toga. Kada na neke stvari gledamo emocijama, kažemo neka je, ali nam razum ne govori tako. Najlakše je sada preko ovih haber kutija, društvenih mreža daleko od Srebrenice u Federaciji BiH i dalekoj bošnjačkoj dijaspori komentarisati događaje.
Nije dovoljno, a nije ni poželjno samo komentarisati šta je bilo i da li je trebalo biti, samo konstatovati stanje u našem društvu, kriveći nekoga drugog, a pri tome ne uzimajući u obzir eventualno i svoju sukrivicu i ne čineći ništa da se neko loše stanje ili situacija promijeni na bolje. Recimo, za svaku je pohvalu učešće velikog broja učesnika na Maršu mira - Putu smrti do slobode kao i onih koji dođu na dženazu i taj trend treba da se nastavi i povećava. Kada neko piše i obraća se drugome treba i sebe uzeti u obzir, te kada nekome upućuje savjete ili kritike i sam se osjećati krivim i odgovornim za neko loše stanje i kod sebe tražiti, također, šta je do njega, gdje griješi i šta bi on trebao učiniti da neko stanje bude bolje.
Moramo svaku stvar i događaj sagledavati iz više uglova i imati dovoljno ulaznih informacija da donesemo neki sud o tome, a ne nasumice i pod dojmom emocija. Moramo djelovati preventivno i biti proaktivni, a ne baviti se samo posljedicama i to često na pogrešan način. Stoga sebi i dobronamjernima upućujem sljedeće savjete i preporuke kada je u pitanju sveukupno stanje Bošnjaka u BiH i dijaspori sa akcentom na manji BH entitet i Srebrenicu.
1. Na dešavanja u Potočarima, jučer, 11. jula 2015. godine gledajmo trezveno i razumom. Potisnimo emocije, proniknimo i suštinu i nakanu suprotne strane, uvidimo i svoje eventualne greške i reagujmo tako da otupimo nečiju lošu namjeru i iz toga izvučemo pouku da ne načinimo istu grešku, a skloni smo ih često ponavljati.
2. Oni koji preko ovih haber kutija osuđuju Organizacioni odbor , načelnika Srebrenice, majke Srebrenice neka to ne čine na taj način, ako su dobronamjerni neka to lično ili dobronamjernim pismom u ime Allaha dž.š. ukažu na ono što misle da nije uredu te čuju i drugu stranu zašto su nešto uradili, rekli i da se krug oko tog pitanja zatvori interno, a ne javno blaćenje „Svi drugi su krivi, samo ja nisam“
3. Poštovati Reisu-l-ulemu i instituciju IZ u BiH i da naše ponašanje bude kompatibilno stim. Također na primjeren način kao u predhodnoj tački interno ukazati na neko pitanje ako mislimo da nije uredu, dati prijedlog ili sugestiju jer kada se tako radi i može doći do ispravke eventualne greške u suprotnom je efekat negativan i neproduktivan.

4. Neku sugestiju ili dobronamjernu kritiku može upututi i individua, ali je bolje to učiniti sistemski, ako sam član neke institucije, udruženja pa i neformalne grupe, da se to kanališe na sistemski način.

5. Mjerimo se kriterijumom da li smo ikada bili u Potočarima, Kozarcu, Prijedoru, Bratuncu, Vlasenici, Foči, Višegradu i drugim stratištima gdje su hiljade Bošnjaka poubijani da izvučemo pouku ili sa strane sa velike udaljenosti samo komentarišemo. Mjerimo se i tim kriterijumom da li smo opet svojom posjetom tim stratištima nanijeli veću štetu svom narodu svojim dolaskom a da to neprimječujemo.

6. Da li slušamo učenije i iskusnije od nas ili se s njima slažemo ponekad samo zato što je po tom pitanju imamo isto mišljenje, a čim se mišljenje učenih i iskusnijih ne slaže sa našim mi ga odbacujemo.

7. Da li sam došla na mezarje neislamski odjevena ili ako planiram doći da takva ne dođem. Šta smo učinili po tom pitanju?

8. Šta sam uradio da zaustavim ekonomski progon Bošnjaka sa svojih ognjišta.

9. Da li sam sebi uzeo za obavezu, ako sam u mogućnosti da izdržavam jednu porodicu sa nužnim potrebama ili da stipendiram jedno dijete u porodici ili da pomognem domaćinu porodice da sam privređuje i hrani svoju porodicu.

10. Kupujemo li domaće proizvode? Koliko o tome vodimo računa? Jačamo li i na takav način našu bosansku ekonomiju koja se polahko diže na noge.

11. Da li sam otišao u manji BH entitet da izvršim istraživanje na neku bitnu temu koja će biti od koristi za opstanak Bošnjaka na tom prostoru i to istraživanje ponuditi nekom udruženju ili institituciji da sprovedu u praksu prijedloge sa istraživanja koji će pomoći održiv povratak i opstanak Bošnjaka na tom za sve nas značajnom prostoru.

12. Ako sve ovo činimo, da li animiramo i druge da tako postupaju ili nesvjesno potpirujemo nešto od čega ćemo svi imati štetu.

13. Da li….