Na nedavno održanoj Skupštini našeg Udruženja kao gost prisustvovao je Mugdin Halilović. U intervju Mugdin govori o tome kako je došao da živi u Leksemburg, njegovo viđenje Udruženja „Prosvjetitelj“, njegovom radu i životu u Luksemburgu itd.
Biografija:
Mugdin Halilović rođen je u Kalesiji, 10.10.1961. godine, od oca Muje i majke Fatime. Oženjen i otac dvoje djece, Elvedin i Adnan. Po struci je arhitektonski tehničar. Živi i radi u Luksemburgu.
Razgovarao: Alem Dedić
Urednik: Otkud Mugdin u Luksemburgu?
Kao arhitektonski tehničar dugo sam bio na birou zapošljavanja i na kraju se, ipak nisam mogao zaposliti u struci. Radio sam pet godina u Unisu kao mašinski tehničar da bi na poziv brata, koji je već boravio u Luksemburgu otišao januara 1991. godine i Allahovom voljom od prvog dana počeo raditi posao koji i dan danas radim - dizajner enterijera.
Odgajan u vjerskoj porodici u komunističkom sistemu, gdje je vladalo „pravilo“ što obrazovaniji dalji od vjere, a što veći musliman „izolovan i zaostao“ sa tim kompleksom dolazim u Luksemburg.
Pošto su moja djeca bila tad uzrasta od dvije i šest godina počinju pohađati predškolsku nastavu. Za vrlo kratko vrijeme uviđam odnos zapada spram religije. Nasuprot tvrdnjama mojih prijatelja Luksemburžana koji smatraju da vjera nije bitna, i da nisu religiozni, kroz školski sistem i uopšte zapažam da je religija zastupljena u svim segmentima života. Počevši od vjeronauke kao predmeta već u predškolskom obrazovanju, svih školskih praznika koji su vezani za religiju, obaveznog krštenja djece, vjerskog vjenčanja itd..., počinjem razmišljati o svojoj djeci i u meni se javlja strah od asimilacije u takvim okolnostima.
U međuvremenu počinje rat u BiH sa svim strahotama koje rat donosi. Već tada kao član jedinog džemata u Luksemburgu učestvujem i u formiranju humanitarne organizacije Nova Bosna kao član inicijativnog odbora. Djelujemo svo vrijeme rata na razne načine; prikupljanje lijekova, odjeće, hrane i novčane pomoći. Istovremeno se formiraju i djeluju i ostale asocijacije i klubovi koje su imale isti cilj – pomoć svom narodu u BiH.
Urednik: Kad je i kako počeo djelovati Odbor za obilježavanje 11. jula, Dana sjećanja na genocid u Srebrenici?
Licemjerstvo zapada spram BiH se moglo vrlo brzo uvidjeti kroz priznanje Bosne kao države a uvođenjem embarga na oružje, nezaštićenosti enklava a pogotovo nijemim posmatranjem genocida u Srebrenici i nakaradnim dejtonskim sporazumom.
Historijski gledajući stradanje Bošnjaka kroz jedanaest genocida, stalno sužavanje prostora na kome žive, strah od zaborava jačaju ideju o formiranju Odbora za obilježavanje 11. Jula, Dana sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici (u daljnjem tekstu Odbor za Srebrenicu).
Ta patnja bosanska ostavila je traga na pojedincima i na meni samom, teško stanje povratnika, patnja nene Fate samo je ubrzala aktivnosti na ton planu. Formiranjem džemata CIL krajem 2008., odbor istog džemata na čijem sam čelu bio donosi odluku da krene u pokušaj formiranja Odbora za obilježavanje 11. jula. Sa sloganom „Da vidiš, da znaš, da pamtiš“ uspjevamo da ujedinimo dvadesetak asocijacija i džemata u kojima su zastupljeni Bošnjaci Bosne, Sandžaka i drugih mjesta te da okrenemo novu stranicu u odnosima među asocijacijama u Luksemburgu.
Na prvim sastancima imenovan sam za predsjednika Odbora, a Ahmo Avdić za sekretara, što će trajati narednih pet godina i već 2009. godine pravimo prvu komemoraciju. Sadašnji predsjednik Odbora je bivši borac Armije BiH Jasmin Sinanović, rođen u općini Bratunac.
Jedinstven stav Odbora je da svake godine na komemoraciju dovedemo po jednog preživjelog svjedoka Genocida u Srebrenici, da njegovim obraćanjem pošaljemo poruku mladim da se zlo ne bi ponovilo.
Urednik: Odbor za obilježavanje 11. jula odigrao je i dalje igra veliku ulogu u očuvanju 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici među Bošnjacima u Luksemburgu ali i u upoznavanju stanovnika Luksemburga o tome. Jesu li počele pripreme za obilježavanje 11. jula za ovu godinu?
Pošto se ove godine obilježava dvadesetogodišnjica Genocida nad Bošnjacima krenuli smo sa pripremama za njeno obilježavanje. Rezervisana je sala a u toku smo definisanja programa za komemoraciju.
Urednik: Kako se desio susret sa „Prosvjetiteljem“?
U maju 2014. poslije poplava dolazim u Bosnu, informišem se o štetama u svim dijelovima BiH pa i u Podrinju. Kroz rad u Odboru osjetio sam da imam izrazito razvijenu ljubav spram tog dijela Bosne gdje je počinjen Genocid nad Bošnjacima. Znao sam da svugdje imamo klizišta, ali činjenica da taj kraj klizi od 1992. pa sve do danas me povukao da krenem u tom pravcu.
Allah je tako htio da na autopraoni u Gornjoj Kalesiji u jednoj neobičnoj situaciji upoznam jednog člana Prosvjetitelja koji mi nudi pomoć u obilasku poplavom ugroženih Podrinjaca, kasnije se ispostavilo da je to sekretar Nisvet Mujanović.
Bio je to lijep dan, interesantan za mene u kojem, kroz razgovor sa Nisvetom, otkrivam neke stvari koje do tada nisam znao a koje su me pravo zainteresovale.
Posebno me zainteresovalo to što “Prosvjetitelj” u svom radu nudi nešto novo a to je promocija porasta nataliteta Bošnjaka. Projekat “Podrška prirodnom priraštaju u Podrinju i manjem BH entitetu” zamišljen je kao stimulacija za sklapanje mladih bračnih zajednica, te poticaj nataliteta na pomenutom području.
Dvadeset godina od Genocida “želje četničke ideologije da nas nema” Prosvjetitelj odgovara životom. To mi je dalo dodatnu snagu da krenem za njima i sa njima.
Pošto sam izrazio želju da pomognem, da radim za “Prosvjetitelj” u augustu su me u Kalesiji posjetili predsjednik Nerzudin, sektetar Nisvet i počasni predsjednik i osnivač “Prosvjetitelja” Mehdin Jakubović. Od tog dana dobio sam izun da mogu da djelujem na području Luksemburga za potrebe povratnika a kao član “Prosvjetitelja”. U novembru 2014. Odbor za Srebrenicu prepoznaje veličinu ideje koju smo preuzeli od “Prosvjetitelja” te sjećanje na šehide kojih se sjećamo 11. jula nadograđuje aktivnostima na povratak života u Podrinje.
Urednik: Na Skupštini Udruženja „Prosvjetitelj“ dobili ste i Zlatnu plaketu da doprinos u radu Udruženja. Šta za Vas znači to priznanje?
Sav moj rad u Luksemburgu poklapao se sa idejama za koje se bori „Prosvjetitelj“. Moja briga za vjeru, rad u džematima i pomoć Šuri (vrhovno vijeće muslimana u Luksemburgu, o.u.) u borbi za priznanje din islama u Luksemburgu, rad u Odboru za Srebrenicu baziran na jačanju nacionalne svijesti Bošnjaka prvi su primjetili članovi BKZ-a Luksemburg pa su mi u aprilu 2014. dodijelili nagradu Mula Osman Hrastoder za borbu za afirmaciju bošnjačkih nacionalnih, vjerskih i kulturnih vrijednosti.
Nagrada od „Prosvjetitelja“, „Plaketa zlatni aktivist u 2014.“ je kruna moga društvenog aktivizma, zlatni poticaj i jos veća obaveza. Draga mi je, ali bi mi bila jos draža da sam je dobio u Srebrenici ili Potočarima.
Značenje ove nagrade i moja lična osjećanja povodom toga je nešto, što se teško može opisati riječima. Dijete jetima, osjetio sam patnju, nepravdu, zulum i licemjerstvo ljudi. To me potaklo da se divim pričama i djelima velikana iz naše historije: vakifu Gazi Husrev-begu koji je velikodušno ostavio puno hajra svom narodu, kao i Kapetanu Gradaščeviću - bosanskome heroju, kao i svim herojima u proteklim ratovima. Sve ovo me naučilo da volim svoj narod, da stanem uz njega i pomognem mu. Često sam pričao svojoj djeci o patnjama bošnjačkog naroda ali isto tako i o generacijama mudrih Bošnjaka, koje su nicale iz prašine i neasfaltiranih mahala. Živimo u vaktu gdje nikada nije bilo više zvanja a nikada manje znanja i mudrosti. Nikada više zla i egoizma a nikada manje svijesti i širokogrudnosti. Sav moj angažman u društvenom životu svodio se na otpor zlu koje se nadvilo na naš narod, a zarad ljubavi prema Uzvišenome. On nam naređuje da štitimo nemoćne, žene i djecu. Istu tu naredbu je slijedio i Mulla Osman Hrastoder u vrletima Sandžaka, i svi bošnjački šehidi nisu štedjeli svoj život za dobrobit svog naroda. U usporedbi s tim, moje djelovanje je sitno pa se zapitam da li je vrijedno tih nagrada.
Hvala svim dobrim ljudima koji su poduprli sve ove aktivnosti Odbora za Srebrenicu i „Prosvjetitelja“, hvala svima onima koji su uzelu učešća u ovim hairli aktivnostima i hvala momcima iz „Prosvjetitelja“ što su prepoznali i nagradili moj rad.
Urednik: U posjeti Bošnjacima Luksemburga nedavno je boravila delegacija „Prosvjetitelja“. Kako ocjenjujete tu posjetu i kako su je Bošnjaci Luksemburga doživjeli?
Da bi napravili tribinu u Luksemburgu trebalo je pripremiti teren za tako nešto. Stoga smo poduzeli niz aktivnosti kako bismo informisali ljude o „Prosvjetitelju“, o idejnom vođi Mehdinu Jakuboviću i o ideji otpora koju na jedan svijetli način prezentuje „Prosvjetitelj“. Iz tog razloga napravljen je intervju sa Mehdinom pod nazivom „Bosna voli Sandžak a i Sandžak voli Bosnu“ koji je uradio naš vrijedni brat magistar Muhamed Ćeman, poslato je u 2014. godini kao poticaj nataliteta i održivi povratak 2500€, napravljena brošura pod nazivom „Naš opstanak je naša pobjeda“ u 1000 primjeraka te smo sa tim otvorili vrata predstavnicima „Prosvjetitelja“ da se predstave pred 200 ljudi u Luksemburgu.
Učesnici tribine ispred Udruzenja „Prosvjetitelj“ bili su magistar Mehdin Jakubović, osnivač i počasni predsjednik, Haris ef. Mustajbašić, glavni imam Medžlisa IZ Zvornik, Ibrahim Čiko Jahić, politolog, Nerzudin Hajdarević, predsjednik, Nermin Mujkanović, generalni koordinator, te Nisvet Mujanovic, prof. i generalni sekretar Udruženja.
U svojim nadahnutim obraćanjima pomenuti izlagači uputili su veoma korisne savjete i poruke, te su tim putem zasigurno uspjeli podići kako iman tako i moral pažljivih slušatelja. Također, služeći se prvenstveno pozitivnim primjerom udruženja na čijem čelu se nalaze, pozvali su prisutne na odgovornost i na društveni aktivizam u kontekstu borbe za očuvanja prava Bošnjaka i zaštite njihovih interesa.
Posjeta je bila veoma uspjesna, ostavila je trag na prisutnim a ujedno je i pomogla daljem sprovođenju aktivnosti na projektu poticaja nataliteta i održivog povratka koji sprovodimo u Luksemburgu.
Urednik: Vi ste, vidjelo se to na Skupštini oduševljeni radom „Prosvjetitelja“, i tu oduševljenost širite dalje. Šta je to što Vas je posebno impresioniralo u radu „Prosvjetitelja“?
Kada grade imaju poredane prioritete onako kako to On, Uzvišeni traži od nas, prvo izgradnja ličnosti i moralne vrijednosti pa tek onda ostalo.
Oduševila me je upornost, želja za životom, zdrava ideja koja se rodila tamo gdje je bilo najviše smrti. Naime, ideja koja je vodilja Udruženja “Prosvjetitelj” jeste rezultat zdrave ljudske prirode koja je jedino takva prihvatljiva. Allah voli uporne i izdržljive, ja volim Allaha, moj narod i slobodu za koju sam se spreman žrtvovati. To sve imaju momci iz “Prosvjetitelja”. Njihov osnivač Mehdin, zatim Zlatni ljiljan Ibrahim su primjeri borbe i istrajnosti. Stojim im na raspolaganju.
Ovu misiju dijele i Bošnjaci u Luksemburgu, počeli smo sa akcijom prikupljanja novčanih sredstava kako bi pomogli realizaciji ideja “Prosvjetitelja”. Naime, nije riječ o klasičnom prikupljanju pomoći (u ovom slučaju novčane) koja traje jednokratno, nego uključivanju što više članova koji mjesečnim izdvajanjem simboličnih 5€ pomažu brzoj i boljoj realizaciji zamišljenih ciljeva ovog udruženja.
Za nepunih šest mjeseci akciji se rado odazvalo više od 150 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su nesebično podržali ovu ideju. Broj članova ove akcije svakim danom raste, što nam samo potvrđuje ispravnost ove ideje kao i to da još uvijek postoje savjesni Bošnjaci čija duša i dalje živi u Bosni i Sandžaku, bez obzira na kilometre koji ih dijele. Primjer iskrenog odnosa prema ovom projektu je današnji sekretar Odbora za Srebrenicu Mehdija Čelebić koji uplaćuje za sebe, suprugu i četvero djece, sa ponosom naglašavam naš Bošnjak iz Sandžaka. Takođe bih istakao da smo dobili jednu donaciju od 1000€ od NN osobe te molim Allaha da ih sve nagradi.
Urednik: Imate li neku poruku za kraj?
Željeli bi da ovaj tekst bude proljetna zraka sunca koja će probuditi pokretačku snagu u našim srcima kako bi odlučno kročili ka ostvarenju zdravih ideja za jačanje naše domovine. Jedne prilike sekretar Udruženja Nisvet je rekao “...koga vojno otjeraju s kućnog ognjišta on ima još jaču želju da se vrati, ali kada ljude ekonomski otjeraju, onda se teško odluče za povratak.”
Ne smijemo dozvoliti da ovog puta nad nama, zbog socijalne ugroženosti tj. nezavidnog ekonomskog stanja našeg naroda izvrše novo ekonomsko čišćenje na području Podrinja.
Odazovimo se pozivu Podrinja i postanimo Muallim!
“Budimo od onih čija su srca ispunjena najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo takvi osjećaju i shvataju pravu vrijednost života.”