U nedjelju, 23. septembra u džamiji Tewba u Gornjim Čaklovićima, MIZ Tuzla u organizaciji Udruženja “Prosvjetitelj” održan je seminar pod nazivom “Samopouzdanjem i djelovanjem protiv pesimizma i indolentnosti” kojem su prisustvovali predsjednici i sekretari općinskih timova te rukovodstvo Udruženja.
Uvodnu riječ imao je Nermin Mujkanović, predsjednik Udruženja. Mujkanović je napravio presjek stanja u Udruženju te u kratkim crtama izložio neke od projekata koji su realizovani u Udruženju. Priliku da predstave projekte realizovane na općinskim nivoima imali su predsjednici timova.
Prvo predavanje imao je dr. Amir Karić, profesor sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Profesor Karić govorio je na temu “Bosna i Hercegovina i Bošnjaci: Rizici i odgovori”. Zašto su neka društva napredna, a druga nazadna, šta je to što dovodi do napretka neka su pitanja na koja je odgovor dao profesor Karić. On je posebnu pažnju posvetio Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, koji su to faktori koji prijete državi i narodu te koji su odgovori na te prijetnje. Karić je govorio o četiri faktora koji prijete BiH i Bošnjacima, ali je i odgovore na te prijetnje. Svakako je tema o kojoj je govorio itekako važna, te joj se potrebno uvijek vraćati i posvećivati joj dodatno vrijeme.
Druga tema seminara bila je “Nema vjerovanja bez djelovanja”, a predavač je bio Arif Oruč, predsjednik gradskog tima Tuzla. On je kroz prizmu Kur’ana i hadisa govorio o važnosti rada u islamu. Poseban dojam ostavili su i primjeri iz života velikana islama.
I kao što je primjetio profesor Ahmet Alibašić jedan od najvećih problema muslimana u BiH danas je apatija, pasivnost, anemičnost, bezvoljnost, potištenost, ogorčenost, pesimizam, beznađe, gotovo kolektivna depresija i bespomoćnost. Nema elana i vjere u bolje sutra koji bi nas potakli da se pokrenemo.
Naše je da radimo ono što možemo a da će se Bog pobrinuti za ostalo. On je obećao da će dati da ponovo budemo ponosni i snažni kad budemo Njegovi dobri robovi: „A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi!” To je Božije obećanje i mi kao muslimani ne bismo u njega smjeli sumnjati. Jedino je pitanje jesmo li mi dobri robovi Božiji na koje se odnosi ovo obećanje ili ne. Dok smo bespomoćni odgovor je sigurno da nismo. Dakle, valja nam se mijenjati. Ali dragi nas Bog neće silom mijenjati. To moramo uraditi sami: “Allah uistinu neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni”.
Valja nam, svakom pojedinačno, biti od akcije, paliti svijeće a ne grditi mrak. Valja nam širiti optimizam i stati na put svakom zlu kojem možemo jer šejtan neće prestati na zlo ljude pozivati iz obzira ili stida. I činiti nam je svako dobro koje možemo.
Ko je čitao biografiju Poslanika, a.s., i njegovih ashaba mogao je zapaziti da su stalno bili u pokretu i akciji. Treba samo pročitati kako su brzo sa riječi prelazili na djela. Nigdje se ne može pročitati da su dugo bili mrzovoljni i depresivni ili lijeni. Toga ih je vjerovatno čuvala i dova kojoj ih je Poslanik često podučavao, a i sam je učio: „Moj Bože, utječem ti se od brige i tuge. I utječem ti se od nemoći i lijenosti. I utječem ti se od kukavičluka i škrtosti. I utječem ti se od dugova i da o meni odlučuju ljudi!” Ova se dova čini tako potrebnom mnogima od nas danas, pa je zato često učimo.
