Svjesnim subjektivnim faktorima, sa svjesnim kritičkim preispitivanjem vlastitih i tuđih stavova, promišljeno stvaraju harmoničnu misaonu tvorevinu i kosmopolitski duh.
Udarna snaga pozitivnih promjena u odbrani pravedne stvari.
Pozitivno shvatanje i pozitivan pogled na svijet, uslov je opstanka, ali i uspjeha. Stvaranje potpune duhovne ravnoteže i oslobađanje čovjeka od strahova, najbitniji je uslov za početak, pa je stoga možda i teško početi... Stvarnost stanja često zna da demantuje idealiste, obeshrabruje sanjare, ali jedna mnogima neobjašnjiva iskra je učinila da ideju slobode pulsiraju i učine ovaj svijet boljim. Oni su danas poznati kao naučnici, književnici, revolucionari i njihova imena satkana su zlatnim nitima u stranicama historije. Svi su iz želje da unaprijede univerzalne vrijednosti čovjeka pošli putem nauke i optimistično i buntovno stupili na pozornicu, koja ih je nekad manje, nekad više uvažavala, njihove postupke odobravala i o njima pisala povijest po značaju njihovih djela. Ta vječita težnja da svi oni već kao mladi ljudi, puni odricanja prema svim ovozemaljskim izazovima, nerijetko patnje i besmisla, pođu putem nauke i iznalaženja rješenja, pružili su svim mladim ljudima svijeta model kako dobrim pobijediti zlo. Nasuprot nerijetko neprihvatljivom ambijentu, ali ne i protiv svojih srca i volje, trudili su se pronaći svjetlo i onda kada je tama prijetila da sakrije svu estetiku ljudskosti. Revilatalizirajući ljudske vrijednosti svojim intelektualnim temperamentom pobjeđivali su sve moralne slabosti društva, a to su uspijevali isključivo naukom i pasivnošću prema (ne)ljudskoj volji da ih učini neprijateljima civilizacije. Naukom se najbolje iznalazio smisao pokornosti Božjim zakonitostima u svim religijama, smisao poštivanja života i razumjevanja ovog dijela galaksije namijenjenom razumnom čovjeku.
I danas mladi ljudi pokreću svijet. Oni su optimistični. Imaju stavove i znaju da je samo jedna stvar na svijetu gora od loših stavova, a to je nemati stav. Čisti, nadahnuti istinom i pravdom sukobe zamjenjuju dijalogom. S toga u vremenu ograničenih kompromisa, predstavljaju nadu nadolazeće epohe. Ali zašto ne i sadašnje? Godine nikako nisu mjerilo iskustva, već istrajnosti. Dinamikom primljenog znanja kroz moć opažanja, moguće je da mogu sudjelovati u promjeni svijeta. Istog onog svijeta koji pripada i njima i na koji će jednog dana stupiti njihova djeca. Stoga oni osjećaju najveću odgovornost, jer njihova budućnost tek poćinje. Da mladi jedni drugima mogu biti uzori i motivacija, nebi bilo ništa što bi bilo protiv vladajućih sustava. Moguće je da jedni druge podstiču na razmšljanje i pomažu im u demistifikaciji okružujućim nakaradnim vrijednostima nemorala, kriminala i praznovjerja. Moguće je, ukoliko istupe hrabri pojedinci, nadahnuti energijom i dubokim promišljanjem.
Njihovi uzori.
Njihovi uzori su ljudi visokih moralnih osobina. Ljudi koji su sve podredili nauci i dobrobiti čovječanstva, baveći se kako historijskim, tako i problemima epohe u kojoj žive, nesebično nudeći sebe i svoju žrtvu za neiscrpni ideal slobode i mira. Njihovi uzori su također, kao i oni, od početka imali odbojnost prema onome što društvu ne samo da ne služi, već mu čini štetu. Oni na proklamovane vrijednosti neljudstkosti i komflikata uzvraćaju uzdržavanjem i posvećenosti naukama.
Na nemoral, kriminal, nacionalizam i ostale manifestacije gledaju sa dubokom tugom što postoji takav svijet, ali i energijom da će svojim primjerom i sa svojim sljedbenicima pokušati učiniti ovaj svijet boljim i ljepšim.
Oni kao uzori.
Tamo gdje se na negativne pojave gleda usjajenim očima, ovakvi pojedinci sa svojim dubokim ubjeđenjem o štetnosti takvih pojava, predstavljaju sami poticaj za mlade u njihovom okruženju. Oni mogu uticati da se ugledaju na njih i pođu putem stvaranja općeg dobra za svoju zajednicu i svoje društvo. Kako tendenciozno mladom čovjeku sve više mogu biti dostupna destruktivna sredstva po njegovu ličnost prije svega, ali i djelovanje u cjelini, nasuprot tome, pojedinci dobro obučeni kodeksima tolerancije i principima stvaranja i korišćenja zdravog života i ambijenta, mogu skretati pažnju i pokazivati put koji je ispravan. Put koji može biti religijski, filozofski ili pak put umjetnosti. Put u svijet koji stvara i oživljava, a ne koji ruši.
Mladost je snaga.
Ako bi se o životnim periodima čovjeka moglo govoriti aforistično, mladost je uvijek bila inicijalna kapisla hrabrosti, a starost kruna mudrosti. Ukoliko je put od jedne do druge suštine bio proklamovan vrijednostima nauke i morala, može se zaključiti da su imali značajnu ulogu u svom životu. A biti koristan ljudima i zadobiti njihovu ljubav, najveći cilj koji čovjek svojim djelovanjem može postići.
AUTOR – Dženis Šaćirović