Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti nastavlja saradnu sa Bošnjacima u Luksemburgu. Bošnjaci koji se okupljaju u udruženju “Odbor za obilježavanje 11-tog jula, dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici“ i tim udruženja "Prosvjetitelj" u Luksemburgu, nastavljau da pomažu projekt prirodnog priraštaja i samoodrživog povratka. Pomognute su tri porodice, kojima su bila neophodna pomagala za njihovu djelatnost. Finansijski su pomognuta dva mlada bračna para i dvije rođene bebe. U nastavku pogledajte porodice kojima  je pomoć dostavljena.

3B 

Zilić Aldin i Ćamila - Srebrenica

Aldin je povratnik u Sjedače, mjesna zajednica Osat, živi sa roditeljima, dva brata i suprugom. Završio je srednju školu u Srebrenici i oženio se u oktobru 2014. godine. U brak je stupio sa Ćamilom, koja je rodom iz Zavidovića.  Aldin zajedno sa porodicom ostvaruje prihode isključivo od poljoprivrede. Nezaposlen je i nema stalna primanja.  Udruženje “Prosvjetitelj“ i “Odbor za obilježavanje 11 jula, dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici“ žele Aldinu i Ćamili hairli porod. Uplata novčanih sredstava za projekat podrške prirodnom priraštaju je 500KM.

Adis i Sanela Ramić - Zvornik

Adis je povratnik na područje opštine Zvornik u naseljeno mjesto Kučić Kula. U brak sa Sanelom je stupio u maju 2014. godine. Živi u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima, i bratovom porodicom. Niko u porodici nema stalni izvor primanja i vode se na evidenciji za nezaposlena lica. Sa porodicom u zajedničkom domaćinstvu ostvaruje prihode od poljoprivrede. Uplata novčanih sredstava za projekat podrške prirodnom priraštaju je 500KM.

Memić Elvis i Mirela – Bratunac

Elvis sa svojom suprugom živi u naseljenom mjestu Zalužje, opština Bratunac. Živi u zajedničkom domaćinstvu sa majkom, suprugom i dvoje djece. Prvo dijete u porodici ide u prvi razred osnovne škole. Drugo dijete su dobili u novembru 2014. godine, beba se zove Davud. Elvis je uporan u ostvarivanju prihoda za svoju porodicu, ne predaje se. Bavi se poljoprivredom. Elvis je završio zanat za mehaničara rudarskih mašina. Uplata novčanih sredstava za projekat podrške prirodnom priraštaju je 500KM.

Suljkanović Elvir i Rasema – Zvornik

Elvir je povratnik u Sapotnik, opšina Zvornik. U novembru prošle godine je sa suprugom dobio djevojčicu Aminu. Elvir zajedno sa ocem se bavi sječom i prodajom drva, od čega i žive.  Elvirova majka ima poteškoće sa zdravljem. Porodica Suljkanović se srdačno zahvalila donatorima sredstava u okviru projekta podrške prirodnom priraštaju. Uplata novčanih sredstava za projekat podrške prirodnom priraštaju je 500KM.

Samoodrživi povratak 

Atif Bektić - Srebrenica

Atif je rođen 1972. godine, sa tjelesnom manom skoliozu kičme, ranjavan je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Preživio je genocid u Srebrenici.  Povratnik je u Poljak, mjesna zajednica Osatica, opština Srebrenica, živi sam. Nezaposlen je i nema stalni izvor prihoda za život. Može da obavlja manje fizičke poslove, zbog tjelesnog oštećenja na kičmi. Bavi se pčelarstvom i želio je da proširi broj društava. Trenutno ima 18 društava, u neformalnom razgovoru sa njim rekao nam je da ove godine planira proširiti na 25 košnica.  Atifu je uručena novčana donacija od 975KM (500 €).

VIDEO:

Muhamed Bečić - Zvornik

Povratnik u naselje Jošanica, opština Zvornik, demobilisani borac ARBiH, nezaposlen i nema stalna primanja. Živi u petočlanoj porodici, suprugom i tri kćerke od kojih je starija kćerka student a druge dvije su učenice osnovne škole. Posjeduje blizu 10 hektara zemlje. Ima namjeru da se bavi ovčarstvom  i od toga ostvari prihode za normalan život. Donirane su mu je četiri ovaca i dvoje jagnjadi, koja su kupljena od povratnika Mehidić Samir iz Sultanovića. Ukupni iznos donacije je 975KM (500 €).

 VIDEO:

Juso Karajević - Janja

 Demobilisani borac ARBiH, povratnik je u Janju, opština Bijeljina,  gdje živi sa četveročlanom porodicom, nezaposlen je i nema stalna primanja. Osnovnu vurstu prihoda ostvaruje od poljoprivrede gdje obrađuje više od 7 hektara zemljišta.  Na svom imanju uspješno proizvodi povrće koje prodaje te na taj način ostvaruje osnovna sredstva za izdržavanje porodice. Posjeduje traktor s kojim obrađuje zemljište. Da bi upotpunio mehanizaciju za svakodnevni rad bila mu je neophodna prskalica za zaštitu bilja od štetočina. Juso je učestvovao dijelom svojih sredstava za nabavku nove prskalice čija vrijednost iznosi 1300KM. Donacijom od 975KM (500 €) je pomognuto ovom našem povratniku.

VIDEO:

Predstavljamo Vam video sa tribine koja je održanao u Tuzli 10. februara u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i Koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija sa prostora regije Tuzla. Predavač je uvaženi profesor Šefik Kurdić.

Sinoć, 10.2.2015. godine u Velikoj sali BKC-a u Tuzli održano je predavanje „Volimo te, Allahov poslaniče“. Predavanje je održano u uspunjenom BKC-u, pred oko 600 ljudi. Organizatori predavanja bili su Medžlis IZ Tuzla, BKC Tuzla i Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija TK. Moderator je bio Nisvet Mujanović.

Predavač je bio dr. Šefik Kurdić, profesor hadisa i da'we na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Profesor Kurdić spada među najbolje poznavaoce života i djela poslanika Muhammeda, a.s.

Na samom početku ašere je proučio dječak Abdulkadir Omerović. Abdulkadir je dobitnik prestižnih nagrada u učenju Kur'ana. Nakon toga prisutnima se obratio hafiz Ahmed Huskanović, glavni imam MIZ Tuzla. On je istakao svoje zadovoljstvo zbog ispunjene Velike sale BKC-a. Huskanović je, a povodom zajedničkog organizovanja predavanja sa BKC-om Tuzla i Koordinacijom bošnjačkih nevladinih organizacija TK kazao kako je to urnek za buduće djelovanje te da smo zajedno ubjedljivo jači. Puna sala je dokaz tog djelovanja. Hafiz Huskanović je, zatim govorio o najboljem stvorenju, Muhammedu, a.s. Dokaz prestižnog položaja Muhammeda, a.s., istakao je hafiz Huskanović, jeste i ajet u kome se govori da i Allah, dž.š., donosi salavate na Svog Poslanika, a.s.

Nakon kratkog obraćanja hafiza Huskanovića moderator Nisvet Mujanović prisutnima je predstavio biografiju predavača nakon čega je dr. Kurdić počeo svoje nadahnuto predavanje. U svom stilu, profesor Kurdić je, na sebi svojstven i originalan način prisutnima približio život i djelo Muhammeda, a.s.

U svom izlaganju profesor Kurdić je kazao i kakve trebaju biti reakcije muslimana na karikature o Poslaniku, a.s., te da njih, karikature rade oni koji ne poznaju ko je bio poslanik Muhammed, a upravo je naša dužnost da svijet upoznamo sa životom Muhammeda, a.s. Da na karikature ne trebamo reagirati nasiljem, uvredama, paljenjem zastava profesor je potvrdio dokazima iz prakse i života, upravo Muhammeda,a.s.

On, Muhammed, a.s., nikada se nije ljutio zbog uvrede koje su bile njemu upućene, već se, isključivo ljutio radi povrede Allahovog prava. On, Muhammed, a.s., osvajao je ljudska srca ljubavlju, osmijehom, bratskim stavom i očinskom brižnošću. On, Muhammed, a.s., je umjesto neznanja koje je tada vladalo donio znanje, umjesto mržnje ljubav, od zajednice koja se kaljala u blatu učinio najboljom zajednicom koja je hodala zemljom.

Profesor Kurdić naveo je nekoliko primjera iz života Muhammeda, a.s., i prisutnima predstavio kako je Poslanik, a.s., reagirao na uvrede, tuđe prijestupe, neznanje... U tom smislu, mi kao njegovi sljedbenici trebamo reagovati na isti način.

Nakon predavanja posjetioci su imali priliku nastaviti druženje uz zakusku u holu BKC-a. Takođe, na izlazu posjetiocima je poklonjen letak o životu Muhammeda, a.s., odnosno o njegovom odnosu prema djeci, ženama, komšijama, nemuslimanima...

Organizatori, MIZ Tuzla, BKC Tuzla i Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija ocijenili su predavanje izuzetno uspješnim te dogovorili buduću saradnju.

Alem Dedić

Niz događaja nakon Drugog svjetskog rata utjecao je na svjetsku političku scenu, ali s aspekta kontrole izvorišta, eksploatacije i distribucije nafte, nekoliko faktora odigralo je ključnu ulogu. Prvi od njih je blokovska podjela svijeta koja je nezaobilazno donijela i podjelu većeg dijela izvorišta nafte. Drugi je formiranje niza sporazuma koji su za sobom povukli i saradnju među državama na bilateralnom ali i na multilateralnom planu, te osnivanje svojevrsnog pandana blokovskoj podjeli svijeta oličenoj u Pokretu nesvrstanih. Naposljetku, treći značajan faktor je formiranje organizacije zemalja izvoznica nafte – OPEC.

Svijet rastrgan između dvije kule moći

Nova snaga socijalizma počela se širiti iz SSSR-a koji je, osim SAD-a, iz rata izašao kao nova svjetska sila. Nova konstelacija odnosa, obilježena polarizacijom moći u svijetu, dovest će do neviđene utrke u naoružanju između dvije svjetske “supersile”. Evropa, koja je do prije nekoliko godina dominirala svjetskom političkom scenom, definitivno postaje objektom geopolitičkih igara koje su vodile dvije sile. Zbigniew Brzezinski, hipotetički govoreći o drukčijem scenariju, kaže: “Da je ishod rata bio u čistoj pobjedi nacističke Njemačke, vjerovatno bi došlo do situacije u kojoj bi se jedna jedina evropska sila nametnula kao globalni hegemon. Japan bi ostao samo regionalni hegemon. Umjesto toga, poraz Njemačke je velikim dijelom bio zapečaćen uspjehom dvaju izvanevropskih sudionika, SAD-a i Sovjetskog saveza, koji su tako postali nasljednici evropskih neispunjenih težnji za globalnom supremacijom.” Hladni rat, vođen između SAD-a i SSSR-a, u većem dijelu je zemljama članicama NATO-a te zemljama članicama Varšavskog ugovora osigurao kontrolu nad svjetskim resursima.

Sjedinjene Američke Države ostvarile su kontrolu u većini zemalja Bliskog istoka, čime je osigurano nesmetano poslovanje naftnih grupacija kakve su "Esso", "Mobil", "Chevron", "Gulf Oil" i "Texaco". Britanski "BP" i holandski "Shell" su se morali zadovoljiti preostalim dijelom kolača na Bliskom istoku i u Africi. Sovjetski savez je iza “željezne zavjese” osigurao nesmetanu kontrolu i eksploataciju izvora na Kavkazu, dijelu Baltičkih zemalja, Bajkalskom bazenu i Sibiru, čime je zadovoljavao svoje potrebe, ali i kontrolirao snabdijevanje naftom u gotovo svim socijalističkim zemljama. Sjedinjene Države i njihovi saveznici, čiji su sistemi državnog uređenja temeljeni na kapitalističkim postulatima i neoliberalnom načinu poslovanja, te ekonomiji koju su uglavnom vodile kompanije u privatnom ili dioničkom vlasništvu, osiguravale su nesmetano poslovanje i razvoj svima koji su imali dovoljno kapitala, sposobnosti, visprenosti te određen stepen avanturističkog duha pomiješanog s hazardnim potezima da rašire svoje poslovanje u svim zemljama koje su potpale pod njihovu zonu utjecaja.

“Sedam sestara” naftne industrije, uz pomoć svog nevjerovatno jakog lobija koji je imao prste u gotovo svim vladama zapadne liberalne demokratije, u ovom periodu doživljavaju vrhunac utječući na gotovo sva dešavanja u svijetu. Za razliku od Zapada, SSSR i socijalističke zemlje svoj su koncept poslovanja i ekonomije zasnivale na državnom, odnosno, u nekim zemljama kasnije, na zajedničkom radničkom vlasništvu. Sukladno tome, naftne kompanije nisu imale samostalnost u odlučivanju, bile su ograničene na poslovanje u socijalističkim i nekim zemljama Trećeg svijeta, a sav kapital se odlijevao u državne kase, čime je svaki razvoj i razvoj tehnologije unaprijed bio osuđen na neuspjeh.

O tome koliki značaj je pridavan nafti govori podatak da su u ovom vremenu jednu od ključnih uloga odigrale i tajne službe. Tako je CIA u svojoj obavještajnoj infrastrukturi imala posebne odjele koji su se bavili analizom stanja na terenu, prikupljanjem podataka, indirektnim i direktnim djelovanjima s ciljem kontrole prirodnih bogatstava i važnih sirovina. Neke od njenih sekcija imale su zadatak da nadziru ključne ekonomske aktivnosti određene zemlje te da sprečavaju uvoz važnih sirovina kakva je nafta.

Govoreći o aktivnostima obavještajnih službi na planu kontrole nafte, Noam Chomsky u svom djelu “Kobno trojstvo” navodi podatak da su tokom 1940-ih godina Sjedinjene Države uspjele zamijeniti Francusku, i u velikoj mjeri Britaniju, dijelom namjerno, a dijelom održavajući ravnotežu moći. Jedna od posljedica udara u Iranu 1953. godine, podržanog od CIA-e, bila je prebacivanje 40 posto iranske nafte iz britanskih u američke ruke.

Sporazumi – novi oblik kolonizacije

Formiranje novih socijalističkih sistema u Evropi i Aziji te val borbe u kolonijalnim zemljama za nacionalno oslobođenje, koji je 1950-ih i 1960-ih godina zahvatio gotovo sve kolonije, ocijenjeni su u kapitalističkom su svijetu kao promjene kojima se treba suprotstaviti. Dekolonizacija je bila gorak i okrutan proces, a porok hladnog rata zgrabio je u svoje ralje i protukolonijalne pokrete. Ti pokreti, koji su u početku bili usredotočeni na svoju neovisnost, bili su prisiljeni pregovarati između dvije kule moći – Washingtona i Moskve. Iako se većina kolonija u ovom periodu uspjela osloboditi i uspostaviti vlast u svojim državama, sjena kolonijalizma se održala do danas. Bivši kolonizatori još imaju ogroman utjecaj na bivše podanike, tako da je u mnogima od njih i danas jedan od službenih jezika engleski, francuski ili španski, a u bivšim članicama SSSR-a još je u upotrebi ruski jezik.

Bojeći se za svoje privredne i političke pozicije, kapitalističke zemlje počele su kreirati organizirane oblike otpora SSSR-u. Kao odgovor na širenje socijalizma i antikolonijalne ratove, zapadne zemlje potpisuju niz međusobnih sporazuma i sporazuma sa zemljama u razvoju. Produkti geostrategije i geopolitike Zapada nakon Drugog svjetskog rata su: Sjevernoatlantski pakt (North Atlantic Treaty Organisation – NATO) 1949. godine; Rio-pakt (Inter-american Treaty of Reciprocal Assistance-Rio Treaty) 1948. godine; CENTO-pakt (CentStrateški interesi Sjedinjenih Država, SSSR-a, ali i drugih zemalja, u periodu poslije Drugog svjetskog rata su bili određeni njihovom ovisnošću o energiji i nafti, a pogotovo nafti zemalja OPEC-a. Sjedinjene Države nisu željele ponoviti istu grešku koju su učinile okončanjem Prvog svjetskog rata. One će ostati trajno prisutne u svijetu ostvarujući svoje ciljeve, opravdavajući ih zaštitom nacionalnih interesa i očuvanjem mira u svijetural Treaty Organisation) 1955. godine; Pakt Jugoistočne Azije (Southeast Asia Treaty Organisation – SEATO) – Manila 1954. godine.

Cilj je postignut, Sjedinjene Države su prvo politički i kulturno proširile svoj utjecaj, a zatim serijom alijansi “zatvorile” SSSR. Potpisanje ovih sporazuma imalo je za cilj, posredstvom strategije i geopolitike, nametnuti utjecaj u svijetu, a pogotovo na mjestima od vitalnog interesa koje bi komunizam i oslobodilački antikolonijalni ratovi mogli ugroziti. Stupanjem u ove sporazume, zemlje u razvoju su više gubile nego dobijale. Istina, na jednoj strani su dobijale sigurnost, ali su na drugoj gubile dio suvereniteta i otvarale granice za ulazak moćnih kompanija SAD-a, Velike Britanije, Francuske i drugih razvijenih kapitalističkih zemalja.

Socijalističke zemlje su, pod utjecajem SSSR-a, bile politički pijuni. Za razliku od SAD-a, Sovjetski savez je uvijek oklijevao miješati se u ono što se prepoznavalo kao američki posjed. Sjedinjenim Državama je 1955. godine pošlo za rukom formiranje još jednog pakta – bagdadskog. Ovom paktu su prišle Velika Britanija, Turska, Irak, Iran i Pakistan, a bio je važan jer je štitio interese američkog kapitala na naftom bogatim područjima. Iz pakta je na kraju istupio Irak, te je promijenio ime u CENTO-pakt. Sjedinjene Države su krajem 1955. godine imale približno 40 potpisanih različitih ugovora o uzajamnoj sigurnosti koji su im davali mogućnosti da svoje saveznike naoružavaju vojnom opremom i oružjem, da šalju vojne misije u te zemlje i prate opći razvoj njihovih vojnih snaga.

Svojevrstan “pandan” polarizaciji i svrstavanju na jednu ili drugu stranu, mnoge zemlje u razvoju i zemlje “Trećeg svijeta” su vidjele u Pokretu nesvrstanih, u kojem su vidjele i mogućnost zaštite vlastitih nacionalnih interesa te šansu za ekonomski i privredni razvoj. Pokret je imao odlične pretpostavke za ekonomski razvoj jer su članice uglavnom bile zemlje Afrike, Azije i Južne Amerike, s ogromnom materijalnom bazom koja se ogledala u velikim prirodnim resursima. Međutim, pokret nije imao dovoljno političke snage da zaštiti interese svojih članica, a mnoge zemlje članice bile su, istinu govoreći, pod utjecajem Istočnog ili Zapadnog bloka.

Vaše bogatstvo je i naše

Godine 1960. izbio je “sukob oko nafte” kad je 13 uglavnom arapskih zemalja osnovalo Organizaciju zemalja izvoznica nafte – OPEC, s ciljem zajedničkog određivanja cijena na svjetskom tržištu. Gotovo tri četvrtine svjetske nafte, koliko su posjedovale zemlje osnivači OPEC-a, davalo im je za pravo da kontroliraju cijenu i proizvodnju nafte. Došlo je do skoka cijene sirove nafte, a zarada od prodaje nafte višestruko se povećala, čime su se članice OPEC-a silno obogatile. Međutim, porast cijene nafte ili “naftni šokovi” imali su nesagledive posljedice za zemlje u razvoju čija je ekonomija ovisila o ovom energentu. Naftni šokovi, porast kamatnih stopa od 20 posto i krahirajući industrijski razvoj u svijetu, 1980-ih godina doslovno su zadali smrtni udarac gotovo cijelom afričkom kontinentu.

Do 1980-ih Afrika je bila 90 posto ovisna o izvozu sirovina radi namicanja sredstava za finansiranje svoga razvitka. Od ranih 1980-ih cijene tih sirovina, koje su bile u dolarima, počevši od pamuka, kahve, bakra do željezne rude i šećera, počele su naglo i neprekidno padati. Godine 1987. te cijene su pale na najniži nivo od Drugog svjetskog rata, odnosno na nivo iz 1932. godine koja se pamti po najdubljoj svjetskoj ekonomskoj krizi. Sovjetski savez i SAD nisu mogle zadovoljiti svoje potrebe za naftom te su, usprkos ogromnim rezervama u svom posjedu, vodile pravi mali rat za utjecaj i kontrolu na Bliskom istoku i zemljama OPEC-a.

Kontrola strateških tačaka postala je prioritet svake od suprotstavljenih strana.Naprimjer, američka uloga u gušenju pobune grčkih seljaka i radnika nakon Drugog svjetskog rata imala je dalekovidne ciljeve kontrole područja Bliskog istoka. Pišući o slamanju komunističkog pokreta u Grčkoj, Chomsky naglašava: “Glavno obrazloženje za ovu protupobunjeničku kampanju bila je zabrinutost za srednjoistočnu naftu. U svom govoru 12. marta 1947. godine, predsjednik Truman primijetio je da je dovoljno baciti letimičan pogled na kartu pa da se uvidi da bi se, u slučaju da Grčku osvoje pobunjenici, zbrka i neredi mogli brzo proširiti diljem cjelokupnog Bliskog istoka.” Studija CIA-e iz februara 1948. godine upozorila je da bi se u slučaju pobjede pobunjenika SAD suočile s mogućim gubitkom izvora nafte na Bliskom istoku (koji obuhvaća 40 posto svjetskih rezervi).

U novije doba, među lokalnim ratovima za kontrolu nafte najznačajnija je iračka okupacija Kuvajta od 1990. godine. Ujedinjeni narodi zahtijevali su od Iraka da se povuče. Kako Irak to nije učinio, UN je odlučio silom ga istjerati te je formirana Antiiračka koalicija od 29 zemalja koja je 1991. godine, pod vođstvom SAD-a, porazila iračku vojsku. Ovaj je rat, pod izgovorom očuvanja mira, na duži period osigurao prisustvo SAD-u na ovom prostoru.

Strateški interesi Sjedinjenih Država, SSSR-a, ali i drugih zemalja, u periodu poslije Drugog svjetskog rata bili su određeni njihovom ovisnošću o energiji i nafti, a pogotovo o nafti zemalja OPEC-a. Sjedinjene Države više nisu željele ponoviti istu grešku koju su učinile okončanjem Prvog svjetskog rata. One će ostati trajno prisutne u svijetu ostvarujući svoje ciljeve, opravdavajući ih zaštitom nacionalnih interesa i očuvanjem mira u svijetu. Usto, padom komunističkog sistema u SSSR-u i njegovim raspadom, te ukidanjem Varšavskog pakta 31. februara 1991. godine, završeno je jedno poglavlje koje je dijelilo svijet, ali koje je osiguravalo ravnotežu moći, a otvoreno je novo poglavlje koje prepoznaje istinsku globalnu silu.

vadesetak godina po završetku Prvog svjetskog rata, svijet je ponovo postao poprištem najžešćih sukoba. Drugi svjetski rat, vođen između snaga Antante s jedne i Sila osovine s druge strane, odnio je živote više od 50 miliona ljudi, ali i iznjedrio nove političke i vojne odnose u svijetu, definitivno pomjerio i polarizirao centre moći, pokrenuo nezaustavljive dekolonizacijske procese, donio nove taktičke oblike borbe (zračni i pomorski desant), pospješio nova tehnološka dostignuća sa do tada nepojmljivim mogućnostima (raketni projektili, atomska bomba, mlazni avioni, radar, telekomunikacije), te bio uvertira u niz drugih manjih konflikata vođenih od njegovog završetka do danas. Ostalo je zabilježeno da je u ratu učestvovala 61 država sa više od dvije milijarde stanovnika, da su se borbena djelovanja vodila na teritoriji 40 zemalja, da je za rat, samo u oružane snage, bilo mobilizirano oko 110 miliona ljudi, da su se u ratu angažirali cjelokupni potencijali zemalja učesnica.

Za rat su neophodni resursi

Drugi svjetski rat imao svoj ideološki, politički, i ekspanzionistički karakter. Međutim, svi su bili svjesni činjenice da se za vođenje i pobjedu u njemu moraju osigurati neophodni resursi, među kojima je svakako bila nafta. Nafta je bila ključna logistička komponenta za vođenje rata. Osim što se koristila kao pogonsko gorivo, korištena je u proizvodnji TNT-a za bombe, u proizvodnji gume, kao sastojak maziva za oružje i mašine te za proizvodnju goriva visokooktanskih vrijednosti za upotrebu u tenkovima i avionima.

Zemlje Antante su posjedovale ogroman ljudski, ekonomski, prirodni, politički i vojni potencijal, koji, doduše, na početku rata nije bio uvezan u jedinstvenu stratešku cjelinu. Primjera radi, za razliku od Njemačke, koja se mučila s proizvodnjom sintetičkog benzina i vodila očajnu borbu da prodre do naftnih polja Kavkaza, Sjedinjene Države su imale svoje zalihe nafte koje su im osiguravale nesmetanu upotrebu velikih mehaniziranih jedinica i ogromne flote. Proizvodnja nafte u SAD-u na početku rata iznosila je oko 170 miliona tona samo iz domaćih ležišta, što je obuhvatalo oko 60 posto svjetske proizvodnje.

Istovremeno, Njemačka kao zemlja s jakom industrijom i u ovom kao i u proteklom ratu oskudijevala je prirodnim resursima, prvenstveno naftom. Njemačka je naftu dobijala iz tri izvora: uvozom, iz domaćih rafinerija i dobijanjem benzina iz ugljena. Njena predratna potrošnja od oko 44 miliona barela godišnje ukazivala je na činjenicu da je za uspjeh u budućim ratnim operacijama ključno osigurati dovoljne količine nafte za vođenje rata, pogotovo jer su njemački vojni planeri znali da će biti odsječeni od prekomorskog uvoza nafte.

Bitka za Staljingrad je bitka za Kavkaz

U septembru 1940. godine Njemačka, Italija i Japan potpisale su u Berlinu Trojni savez. Tom savezu su kasnije pristupile Mađarska, Rumunija i Slovačka. Potpisnice su se obavezale na međusobnu pomoć u slučaju ulaska u rat, te su priznati interesi Japana u Aziji i Njemačke kao vodeće sile u Evropi. Za njemačke vojne napore posebno je bilo važno pristupanje Rumunije Trojnom savezu, jer su Rumuni imali najveće rezerve i proizvodne kapacitete nafte u Evropi. Do tada najveći proizvođač nafte za njemačke potrebe bila je Poljska, sa oko pola miliona tona godišnje, a rumunski kapaciteti su bili oko osam miliona tona nafte godišnje. Sovjetski savez je nakon pripajanja baltičkih zemalja zatražio od Rumunije njezinu tadašnju pokrajinu Moldaviju, odnosno, kako su je Sovjeti nazivali, Besarabiju.

Postoje teorije koje govore da je Hitler, bojeći se za rumunske izvore nafte, promijenio strategiju, s namjerom da prvo prisili na primirje Veliku Britaniju pa tek onda krene prema istoku. Njemačka strategija vođenja rata odlikovala se izuzetnom agresivnošću i beskompromisnim borbenim djelovanjima s ciljem što bržeg slamanja neprijatelja, osiguranja ključnih strateških pozicija i svakako izbijanje na područja bogata resursima za daljnje vođenje rata. S namjerom zauzimanja naftnih izvora, Njemačka je pokrenula dvije vojne kampanje širokih razmjera. Prva je otvaranje istočnog fronta s ciljem zauzimanja Kavkaskih nalazišta nafte, a druga osvajanje Sredozemlja i Sjeverne Afrike s ciljem izbijanja na područje Iraka i Irana. Ishod ove dvije kampanje po mnogima je bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu te uvertira u slom Trećeg rajha.

Na istočnom frontu prema SSSR-u, njemačka borbena djelovanja bila su koncentrirana u tri smjera: jedan prema Lenjingradu, drugi prema Moskvi, a treći prema Staljingradu. Pravac prema Staljingradu planiran je radi osvajanja izvora nafte na Kavkazu. Realizacija je zamišljena kao nekoliko uzastopnih i međusobno povezanih operacija, ali na divergentnim pravcima ka Staljingradu i ka Kavkazu s ciljem osvajanja naftonosnih izvora oko Majkopa i Groznog u Čečeniji, zatim dalje prema Kaspijskom moru, gdje su se nalazila ogromna nalazišta nafte oko Bakua koja su proizvodila oko 170 miliona barela nafte godišnje. Moskva, Lenjingrad i Staljingrad izdržali su napade, prvenstveno zahvaljujući ruskoj taktici povlačenja i “spaljene zemlje” s aktivnim djelovanjem partizanskih odreda u njemačkoj pozadini, ali i njemačkim predugim i ispresijecanim linijama snabdijevanja te rapidnoj potrošnji i nedostatku pogonskog goriva, zbog čega su u nekoliko navrata u sudbonosnim trenucima zaustavljeni njemački napadi. Slamajući njemačku ofanzivu u Bici za Staljingrad, Rusi su ustvari preokrenuli tok rata u svoju korist i jednom za svagda spriječili Nijemce da prodru do nalazišta bogatih naftom.

Rommelova pustinjska avantura

U sjevernoj Africi njemački saveznici Italijani su iz svojih afričkih kolonija (Libija, Eritreja, Italijanska Somalija i Etiopija) poduzimali ratne akcije protiv susjednih britanskih područja (Egipat, Sudan, Somalija, Kenija) s ciljem uzimanja premoći u Sjevernoj Africi. U Egiptu su pretrpjeli velike gubitke pa su zatražili pomoć od Nijemaca, koji su uputili Afrički korpus na čelu s feldmaršalom Erwinom Rommelom. Rommel je imao cilj zauzeti KairDrugi svjetski rat srušio je staru političku strukturu Evrope. Među kapitalističkim zemljama Sjedinjene Države su postale apsolutnim predvodnikom, dok su Britanija i Francuska, oslabljene ratom te gubitkom kolonijalnih posjeda, izgubile prevlast. Njegov završetak je u osnovi obilježio cijelo razdoblje do disolucije Sovjetskog Saveza, jer je na svom kraju imao za posljedicu podjelu svjetske scene na dva tabora, jedan kojem su pripadale kapitalističke zemlje zapadne liberalne demokratije na čelu sa SAD-om, i drugi u koji su se ubrajale socijalističke zemlje pod utjecajem SSSR-ao sa zapada dok bi dio njemačkih snaga preko Bugarske i Turske krenuo prema Suecu sa sjevera. Nakon eliminacije Britanaca, Njemačke snage iz sjeverne Afrike trebale su se spojiti u Iranu i Iraku sa snagama koje su nadirale iz pravca Kavkaza. Nacisti su dobro znali da su sve velike imperije formirane putem pažljivog zauzimanja i branjenja vitalnih geografskih tačaka, kakve su Gibraltar, Suecki kanal ili Singapur, a koje su služile kao čvorišta u mreži sistema imperijalne kontrole.

Zauzimanjem bilo koje od ovih tačaka ostvaruje se izravna kontrola morskih puteva, puteva trgovine i snabdijevanja. U to vrijeme odvijala se bitka za mali otočić Maltu. Upravo je Malta bila ključna za zaštitu britanskih tankera koji su prevozili naftu iz današnjeg Irana i Iraka i za potapanje Rommelovih brodova. U konačnici, Rommelova afrička avantura završila se slomom u Bici kod El-Alemejna, čime su bespovratno uništeni njemački planovi o kontroli Sredozemnog mora, Sueckog kanala i izbijanja njemačkih snaga na Bliski istok. Razloga za propadanje njemačke ofanzive u Sjevernoj Africi je bilo mnogo, ali je nedostatak pogonskog goriva zasigurno bio jedan od najvažnijih. Pokazalo se, barem kad je Njemačka u pitanju, da je “Bliski istok”, koji je bio krajnji cilj, ipak daleko. Koliko se važnosti pridavalo ovom području govori podatak da je britanski premijer Churchill držanje Bliskog istoka smatrao prioritetom ove etape rata i ključnim za opstanak Britanskog carstva, te su stoga Britanci na Bliskom istoku držali najjače vojne snage koje su bile brojnije čak od onih u samoj Engleskoj.

Japan dominira Pacifikom

Na Dalekom istoku, Japan, kao jedna od članica zemalja “Sila osovine”, širio je svoju interesnu zonu na Pacifiku. Japanci su kontrolirali bogata nalazišta nafte na krajnjem istoku SSSR-a, u Indoneziji, Maleziji, Kini, te u drugim područjima jugoistočne Azije. Japan, mala ali industrijski razvijena i militaristički orijentirana zemlja, gotovo je potpuno kontrolirala ovaj dio svijeta, što je podrazumijevalo i kontrolu crpljenja resursa, te kontrolu trgovačkih i pomorskih puteva. U svom nastojanju da u potpunosti ovlada ovim područjem, japanska carska vojska je 1941. godine, u želji da eliminira sve nepoželjne igrače, izvršila napad na Pearl Harbor. U napadu je smrtno stradalo 2.403 i ranjeno 1.178 američkih vojnika, te uništeno 18 ratnih brodova i 188 aviona. Ovo je bio glavni povod za uključivanje SAD-a u rat. Je li bilo razloga druge prirode, o čemu postoje razne teorije, ostalo je nepoznato. Međutim, činjenica je da je još 26. novembra, dvije sedmice prije napada, tadašnji britanski premijer Churchill hitno izvijestio predsjednika SAD-a Roosevelta o tome kako Japan namjerava ubrzo napasti Pearl Harbor. Činjenica je i da je ovaj napad medijski iskorišten, te je pokrenuta neviđena kampanja o opravdanosti ulaska Sjedinjenih Država u rat. Američki politički vrh bio je svjestan da Drugi svjetski rat piše nova poglavlja historije, da je na pomolu nova preraspodjela svijeta, te da oni koji u njoj ne budu participirali neće u konačnici ni profitirati. Japan je grčevito branio svaki pedalj osvojenog teritorija. Nakon duge četiri duge godine krvavih borbi, slomljen je otpor Japanaca i to tek nakon nuklearnih udara na Hirošimu i Nagasaki.

Logistika dobija bitke

Kako je Drugi svjetski rat bio mobilan sukob u kojemu su se upotrebljavale hiljade tenkova, aviona, oklopnih vozila i u kojem su se na moru sukobljavale velike flote, veći nedostatak nafte bio bi koban. Saveznici su imali kontrolu nad većinom svjetskih proizvodnih kapaciteta i imali su logističku prednost jer su njihove rafinerije bile uglavnom izvan dometa njemačkih bombardera, dok su njemački proizvodni pogoni bili pod stalnim bombardiranjima. Jedina slaba karika u logistici saveznika bio je Atlantik. Nijemci su napadali Veliku Britaniju i vodili opsežne podmorničke operacije s ciljem prekida pomorskih puteva prema Britaniji, što bi dovelo do njenog ekonomskog slabljenja i sloma. Njemačke podmornice su do 1943. uživale velike uspjehe u potapanju savezničkih opskrbnih brodova koji su donosili naftu, oružje i ljudstvo u Britaniju. Drugi svjetski rat je definitivno pokazao važnost logističke podrške za ishod ratnih operacija.

Primjera radi, saveznici su u operaciji “Overlord”, odnosno iskrcavanju saveznika u Normandiji u junu 1944. godine, koristili tehničke novitete koji do tada nisu našli primjenu ni u jednom vojnom sukobu. Tako je izvedena operacija “Pluto”, odnosno “Pipelines Under The Ocean”. Postavljena su dva naftovoda kroz La Manche, jedan je išao od britanskog otoka Weight do Cherbourga u Francuskoj, a drugi od Dovera do luke Boulogne u Francuskoj. Britanci su ranije razvili mrežu od 1.600 km naftovoda koji je spajao važne luke Liverpool i Bristol s pumpama na engleskoj obali koje su naftu provodile prema Francuskoj. Tako je omogućena sigurna opskrba savezničkih snaga u Normandiji, čime su osigurane postavke za sigurnu pobjedu. Kako je Rommel kasnije napisao: “Operativci planiraju bitke, logistika ih dobija”, definitivno se pokazalo istinitim.

Rat je srušio staru političku strukturu Evrope. Među kapitalističkim zemljama Sjedinjene Države su postale apsolutnim predvodnikom, dok su Britanija i Francuska izgubile prevlast oslabljene ratom te gubitkom kolonijalnih posjeda. Njegov završetak je u osnovi obilježio cijelo razdoblje do disolucije Sovjetskog Saveza, jer je na svom kraju imao za posljedicu podjelu svjetske scene na dva tabora, jedan kojem su pripadale kapitalističke zemlje zapadne liberalne demokratije na čelu sa SAD-om, i drugi u koji su se ubrajale socijalističke zemlje pod utjecajem SSSR-a.

U organizaciji Medžlisa IZ-e Zvornik i Udruženja "Prosvjetitelj" Srebrenica, u subotu 24. 01. 2015. godine u terminu od jacije namaza, u džamiji džemata Kraljevići, opština Sapna održana je javna tribina pod nazivom: ''Udruženje Prosvjetitelj, kao primjer društvenog aktivizma i društvene odgovornosti''.

Tribina je počela prigodnim recitalom Mehemeda Salihovića, koji je podsjetio prisutne Bošnjake na njihov identitet, ko su kakvi su i kakvi trebaju biti. Riječi iz kratkog dijela recitala našeg Mehemeda, koje su ostavile utisak na prisutne: " ... Ima jedan imenjak - samo po imenu musliman. Ima jedan Bošnjo pa stalno priča sve najgore o hodžama i hadžijama. Kod hodža i hadžija vidi trun nevaljaštinje, a kod sebe i kod drugih ne vidi brdo poganluka.Ima jedan ne klanja, u džamiju ne ide, ne posti, a za Bajram uvijek kurban kolje.Ima jedan kaže da je musliman u duši... " 

Prisutni su zatim imali priliku pogledati novi dokumentarni film koji govori o ratnim strahotama kroz koje su prošli Bošnjaci tokom genocida koji je 1995. godine izvršen nad nedužnim stanovništvom Srebrenice i drugih dijelova Podrinja, postratnom periodu u Srebrenici i aktivnostima koje provodi Udruženje "Prosvjetitelj" tokom 21-godišnjeg postojanja i rada. 
Prisutnima se prvo obratio glavni imam MIZ Zvornik Haris-ef. Mustajbašić.
On je istakao zadovoljstvo saradnjom sa Udruženjem "Prosvjetitelj" koje uz bezrezervnu pomoć i podršku Islamske zajednice u BiH, muftijstava, medžlisa i džemata okuplja i ujedinjuje bošnjački narod ne samo na području naše domovine, nego i na području cijele Europe i svijeta. 

Glavni imam je u kratkom obraćanju prsutnima dzematlijama rekao: "Vidite, sve ove aktivnosti koje ste vidjeli na filmu, koje su realizovala naša braća, nije teško uraditi. Za to su potrebne samo dvije stvari a to su, Iskren nijet tj. jaka vjera i ustrajan rad."
Ispred Udruženja “Prosvjetitelj” prisutnima su se obratili generalni sekretar “Prosvjetitelja” prof. Nisvet Mujanović kao moderator tribine, koordinator za Srednje Podrinje Elvis Gogić, te predsjednik Udruženja Nerzudin Hajdarević.
Oni su govorili o programskim ciljevima, misiji i o aktivnostima Udruženja "Prosvjetitelj", aktuelnom stanju u BiH s akcentom na manji bh. entitet. Također su istakli zadovoljstvo osnivanjem tima Udruženja u Sapni uz nadu da će i ovaj tim uspješno djelovati i realizirati planirane aktivnosti.

autor: Refik Osmanović, žurnalista

Udruženje „Prosvjetitelj-Muallim“ nastavlja svoje aktivnosti. 25.01.2015. godine delegacija predvođena Mehdinom Jakubovićem, osnivačem i počasnim predsjednikom Udruženja, u čijem sastavu su još bili i Esnaf Avdić, predsjednik Upravnog odbora, Nermin Mujkanović, koordinator Udruženja i Alem Dedić, koordinator Udruženja za informisanje i odnose sa javnošću posjetili su nekoliko gradova i općinskih timova.

Nakon klanjanog podne-namaza u gradskoj džamiji u Žepču delegacija Udruženja održala je sastanak sa Općinskim timom Žepče. S obzirom da je Općinski tim Žepče nedavno osnovan, na samom početku sastanka Mehdin Jakubović upoznao je članove Općinskog tima Žepče sa dešavanjima u Udruženju. Nakon toga, Mehdin je dao nekoliko preporuka i savjeta Općinskom timu, a sve u cilju njihovog efikasnijeg djelovanja u lokalnoj zajednici. Članovi Općinskog tima imali su priliku da iznesu svoje mišljenje i viđenje o radu i djelovanju „Prosvjetitelja“, ali i svojim planovima za budući rad. Na kraju sastanka ostatak delegacije, Esnaf Avdić, Nermin Mujkanović i Alem Dedić, podijelili su svoje mišljenje o radu i djelovanju „Prosvjetitelja“ te ponudili svu svoju pomoć Općinskom timu Žepče u cilju što boljeg i efikasnijeg djelovanja.

Nakon završenog sastanka delegacija „Prosvjetitelja“ uputila se ka Zavidovićima gdje su posjetili porodicu Maglajlić. Podsjećanja radi, prošle 2014. godine „Prosvjetitelj“ je finansirao renoviranje trošne kuće ove porodice. Osim finansiranja, radove su izvodili upravo članovi Udruženja. Osmogodišnja Ismeta i njen stariji brat Edvin živjeli su u trošnoj kući zajedno za nenom i djedom. U kratkom vremenskom periodu, aktivisti su renovirali vanjske zidove kuće, ubačena je vanjska PVC stolarija (vrata i prozori), u potpunosti je renovirana i izmalterisana jedna soba u kojoj su postavljeni stiropor i glazura, stare elektroinstalacije koje su predstavljale opasnost, zamjenjene su novim, renoviran je plafon kupatila, te mnogi drugi „sitni” radovi. Porodica Maglajlić bila je obradovana „Prosvjetiteljima“. I tokom ovog susreta „Prosvjetitelj“ je uručio novčanu pomoć porodici Maglajlić. Nažalost, zbog drugih obaveza delegacija se veoma kratko zadržala kod srdačne porodice Maglajlić.

Delegacija Udruženja je zatim krenula prema Zenici, tačnije prema mjestu Bistričak. Iako je padao snijeg i bilo je hladno, delegacija je dočekana u jako ugodnoj i toploj atmosferi. Općinski timovi Zenica, Nemila, Travnik, Željezno Polje, Žepče te tim studenata Univerziteta u Zenici pripredili su srdačan doček.

Na početku sastanka prisutnima se obratio domaćin Nedim Hazić koji je zaželio dobrodošlicu svim članovima općinskih timova „Prosvjetitelja“, a posebno delegaciji Udruženja na čelu sa Mehdinom Jakubovićem.

Mehdin je, pred oko 50 učesnika sastanka iskazao svoje poštovanje zbog izuzetne atmosfere koja je vladala tokom susreta ovih općinskih timova i delegacije „Prosvjetitelja“. Također, iskazao je i zadovoljstvo što je baš Općinski tim „Prosvjetitelja“ Zenica prvi priskočio u pomoć nedavno nastradalim u klizištu u Kaknju.

„Prvi smo otvorili vrata tih sedam porodica i dali im dovoljno novca da mogu preživjeti nekoliko dana te da imaju sve što im je potrebno. Posebno me je dotakla i ganula aktivnost tima „Nemila“ koji su samoinicijativno se organizirali, a pogotovo što su i oni nedavno bili pogođeni klizištima, i uručili tim porodicama po 500 KM, istakao je Mehdin.

Mehdin je iznio podatak da je upravo Udruženje „Prosvjetitelj“ od maja prošle godine uložilo oko sto hiljada KM u ovaj kraj. Takođe je istakao da će „Prosvjetitelj“ ako Bog da uskoro u svakom gradu gdje žive Bošnjaci imati svoje timove.

Nakon Mehdinovog obraćanja prisutni su pogledali novi dokumentarni film o „Prosvjetitelju“, a kojeg su radili stručnjaci iz Exit Media iz Sanskog Mosta. Poslije odgledanog filma uslijedila je pauza koju su učesnici iskoristili za klanjanje akšam-namaza te druženje i razmjenu mišljenja.

Uslijedila je završnica sastanka u kojoj su predsjednici općinskih timova Nemila Nedim Hazić, Željezno Polje Hazim Tutnjić, Travnik Rašid Kasumović, Zenica Safet Kubat, Žepče te predsjednik tima studenata Univerziteta u Zenici, izvijestili prisutne o provedenim aktivnostima za 2014. te planovima za 2015. godinu. Na kraju delegacija Udruženja poselamila se sa prisutnim i nastavila svoj put dalje.

Sljedeće odredište bio je Doboj Istok. Oko 20:00 sati stižemo na odredište. Dočekali su nas predsjednik i sekretar te ostali članovi rukovodstva općinskog tima. Sastanak je trajao dva sata u kojem su predsjednik tima Doboj Istok Kemal Džebić, ali i ostali učesnici sastanka upoznali delegaciju Udruženja sa svojim aktivnostima, ali i budućim planovima. Mehdin, ali i ostali članovi delegacije su iznijeli svoje prijedloge za što uspješniji rad u naredom periodu te ponudili svaku vrstu pomoći da rad Općinskog tima bude što uspješniji, a na dobrobit cijele zajednice. Dogovorene su konkretne aktivnosti koje će tim Doboj Istok uraditi u ovoj godini.

Nakon 11 sati rada, stotine pređenih kilometara članovi delegacije završili su svoj plan aktivnosti za nedjelju 25.01.2015. umorni, ali mnogo više sretni i zadovoljni što smo sebe stavili na raspolaganje ummetu, zajednici i Bošnjacima. Već sutradan čekale su nas druge obaveze.

Alem Dedić

Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti "Prosvjetitelj" Srebrenica, je na zahtjev "Humanitarnog Fonda Atlanta" (HFA) koji djeluje kroz džemat Zajednice Bošnjaka Džordžije, dalo prijedlog porodica sa područja opštine Srebrenica, za jednokratnu novčanu pomoć.

U decembru su naši aktivisti obišli porodice na njihovom kućnom pragu, te dokumentovali da se radi o istinskim povratnicima i porodicama koje je potrebno novčano pomoći. Na području opštine Srebrenica dokumentovano je 16 porodica, iz mjesta Sućeska, Osat, Skelani, Osmače i Gornji Potočari. Jedna porodica je, na prijedlog donatora, iz opštine Bratunac iz mjesta Glogova.

Naši Bošnjaci koji ralizuju svoje aktivnosti kroz džemat Zajednice Bošnjaka Džordžije i HFA, su odabrali naše Udruženje da bude posrednik u odabiru i dostavljanju pomoći povratnicima. Bošnjaci koji su članovi u "Humanitarnom Fondu Atlanta" su donatori i odabrali su koju porodicu žele da pomognu. Na listi donatora su Mevludin Smajlović, Mujić Seid, Hodžić Hamdija, Musić Bekir, Dudić Muhamed, Jusufović Zaim, Mešić Fahrudin i jedan anonimni donator.U ovu aktivnost fonda uključili su se i Bošnjaci koji žive u Sjevernoj Karolini.

Sredstva su dostavljena do poznatog humanitarnog radnika, naše Munire Džabije iz Sarajeva. Munira je pokretač mnogobrojnih humanitarnih akcija u zemlji i dijaspori. Uspješno snima i vodi emisije na www.istinatv.com. U kratkom obraćanju prisutnima, Munira se zahvalila porodicama na dolasku i pristupilo se podjeli sredstava. Cijela aktivnost je snimljena i bit će u emisijama koje producira i vodi naša Munira.

Prisutnima se obratio i predsjednik udruženja Nerzudin Hajdarević, koji je prisutne upoznao sa radom i djelovanjem našeg Udruženja. Također je obavijestio prisutne da je HFA izrazio želju da nastavi saradnju i u drugoj polovini godine. 

Ajna Ahmetovic je mala, slatka djevojcica koja je rođena 21. maja 2014. godine, sa dijagnozom Spinalna Mišićna Atrofija prvog stepena. SMA tip 1 (Acutna Infatilna Spinalna Misicna Atrofija) je bolest vezana za mutaciju gena. U ovoj bolesti osnovni pokreti su odsutni ili su veoma rijetki i slabi. Motorni razvoj je veoma usporen. Djeca obično leže pasivno sa izraženim proksimalnim slabostima. Djeca oboljela od ove bolesti teško su motorički hendikepirana zbog mišićne slabosti, ali imaju normalnu inteligenciju. Prije dva mjeseca mala Ajna je dobila upalu pluća, nakon čega se život ove male djevojčice zakomplicirao. Tokom dvo mjesečne hospitalizacije Ajna je bila jedno vrijeme i u vještačkoj komi, nakon čega su doktori napravili traheotomiju. Traheotomija je kirurški postupak kojim se radi otvor na prednjoj streni vratnog dijela dušnika. Traheostoma može biti privremena, a u slučaju male Ajne je trajna, za cijeli šivot. Traheostoma se ne zatvara jer bez nje nije moguće disati. U međuvremenu u to vrijeme su Ajnu stavili na mehaničku ventilaciju koja košta 18000 maraka. Ajnini roditelji Adis i Dina Ahmetović nisu u mogućnosti priuštiti da obezbjede Ajni potrebnu mašinu za disanje. Zato apeliram i molim Vas ljude dobre volje da pomognete koliko možete ovim roditeljima koji zaista nemaju drugog izbora osim nas. Pomozimo im da dovedu malu Ajnu kući gdje joj je mjesto. Ajna i njeni roditelji žive u Orahovici kod Tuzle.

Uplate iz BiH
Ime i prezime: Adis Ahmetović
Lični transakcijski račun: 3386202133197087
Broj partije: 40510462000

Uplate iz inostranstva

CHF

UniCredit Banka d.d. Mostar
Poslovnica Gračanica
Bosnia and Herzegovina
SWIFT Code: UNCRBA22
IBAN: BA39 3386 2028 3352 7678

Ime i prezime klijenta
Ahmetović Adis

Broj računa
40510462104

 EUR

UniCredit Banka d.d. Mostar
Poslovnica Gračanica
Bosnia and Herzegovina
SWIFT Code: UNCRBA22
IBAN: BA39 3386 2028 3352 7678

Ime i prezime klijenta
Ahmetović Adis

Broj računa
40510462101